Ovo je Mira,“žena od papira“.

Ma,šalim se, naravno.

Zovem je tako od milja,....iako,mogla bi se jednako tako zvati i žena od kuhače. I žena od kolača. I žena od cvijeća. I žena od motike. I od zimnice. I od heklanja. I od štrikanja. I žena od veza. I žena od pomoći. I žena od osmjeha. I žena od blagosti. I opet žena od osmjeha.

Svime je time dragi Bog obdario.

Skoro da nije pravedno.

Ako veze, njeno najpreciznije.

Ako kuha, njeno najukusnije.

Najprije gledala. Hodala. Brala. Prešala. Slikala. Precrtavala.

Al',krenulo to dosta teško.

Svaka slijedeća latica bila ljepša. Al' kad ih stisne u glavicu, em viri žica kojom ih je stegnula, em svaka latica „vodi svoju politiku“ i gleda na svoju stranu.

– Čuo sam, reklamiraju nekakvu radionicu za izradu cvijeća od papira, reče njen Franjo koji je vrlo brzo shvatio da od njega nikako nije dovoljno što joj je donio žicu. (I što po podu sakuplja papirnate latice raznih boja.)

Odi, pa ćeš brže naučiti, doda Franjo.

- Pa išla bih , al' šta ćeš Ti za ručak ?,reče Mira.

A i, baš i nemamo ovaj mjesec viška novaca, a ja do Zagreba ne mogu bez novaca.

- Ma , Miro, moja!

Ako se mene pita, nama sada nema prečeg troška i važnije investicije od ovog cvijeća,reče Franjo dobronamjerno se podsmjehujući svojoj ženi.

Uzet ćemo od onih novaca što štedimo za novi frižider.

– Pa da, ozbiljno će Mira (kao da joj se ni najmanje ne ide na tu radionicu), a kako ćemo onda kupiti frižider ?!

– A kako ćemo, kako ćemo, nastavi Franjo. Nećemo ga ni kupiti. Kako su nekad ljudi živjeli bez frižidera? Pa šta im je falilo?

'Ajde se ti lijepo pakuj, a za mene ne brini, sad će već k'o strogo Franjo, da joj olakša odluku i odlazak. –A ,...što ćeš jesti ?!¨, brižno će Mira već videći sebe na toj željenoj radionici.

-Ne brini se ti za mene. Jedan ću dan otići kod jedne snahe, drugi ću dan otići kod druge snahe, treći ću dan otići kod Tone i Jele, znaš da nas uvijek zovu na ručak.

A uostalom, i da ne idem nikuda, imam tog tvog cvijeća punu kuću, šta mi uz njega još i jelo treba, u šali će Franjo (koji je inače jako štosan čovjek).

Tako Mira otišla u Zagreb. Da otišla!? Ma, odjurila.

Saznala tamo da krepa ima raznih debljina. Tvrdoća. Vrsti. Naziva. Boja.

Svakog treba drugačije uzeti u prste.Jer,....nije svaki krep za svaki cvijet.

Ljubičice su nježne, pa se prave od onog najtanjeg ( i najjefinijeg. Bio 4,00 kn, al' sad je već i preko 5,00 kn po roli).

Za ruže treba onaj debeli krep. Da liči na samt. Na pliš. Da može u sebi zadržati svu vrelinu ljetnog sunca.

Probala perunike. Napravila perunike.

Probala božur. Napravila božur.

Probala neven. Napravila neven. Gladiole. Narcise. Karanfile. Anemone. Tratinčice. Ivančice. Kukurijeke. Jaglace.Zumbule. Jorgovan.Gliše.......

Tko se zaputi Čelecima u posjetu,taj ne nosi ciglicu kave,već pokoju rolu krep papira.

U svatovima njenog sina svi buketi i sve cvijeće bilo od krepa.

Ostalo lijepo i „živo“ još dugo, dugo iza svatova. I bilo posebno.Dotad neviđeno.

Sada Mira cvijeće radi za prodaju.

Jer u njen stan odavno više ne stane ni papirnati šafran, a kamoli nešto veće.

Ako vam je lijepo njeno cvijeće na prednjim slikama, ako biste i Vi papirnate aranžmane sinu za svatove, ako bi Vam u nekom tamnom kutu sobe baš trebala jedna vesela, šarena košara prepuna livadskog cvijeća (ali papirnatog), naručite ga preko ove stranice.