Ako još nekome nije jasno što je bilo prije, a što poslije, tko je koga stvorio i što je od čega nastalo, neka pogleda grane forzicije što su procvale ovih, još hladnih dana.
Ili nabrekle pupove narcisa.
Ili jaglace čiji se cvjetovi žute na prehladnoj zemlji.
Cvate baš sve što treba cvasti.
A čak ni sunca ne vide od kiša i magle.
Pa kako onda znaju da trebaju cvasti ?
Znaju.
Od pamtivijeka.
Tako su stvoreni.
A stvorio ih sigurno nije Čovjek.
Jer da je, već bi odavno izumrli.
&
Čovjek bi za njihovu cvatnju pozvao drugog Čovjeka.
Pa bi sjeli.
Onda bi zaključili da ih treba biti još.
Pa bi ih i pozvali još.
Onda bi svi oni raspravljali o cvatnji svakog cvijeta ponaosob.
Jedni bi mislili ovo, a drugi ono.
Treći ne bi mislili ništa, al' bi govorili nešto treće.
Tek da se i njih čuje.
I da se ne misli kako se oni u to ne razumiju.
Onda bi se ipak svi nekako usuglasili da bi trebalo zabraniti prirodnu i nekontroliranu cvatnju sve dok se ne donesu pravilnici.
I to,....za svaki cvijet ponaosob.
Dakle:
-Pravilnik o cvatnji forzicija.
-Pravilnik o cvatnji narcisa.
-Pravilnik o cvatnji jaglaca.
Onda bi Ljudi sve te pravilnike dali štampati u Narodnim Novinama.
Pa bi pravilnici stupali na snagu osmog dana od njihove objave.
Nakon toga bi se radili priručnici. Opet ponaosob.
-Priručnik za forzicije.
-Priručnik za narcise.
-Priručnik za jaglace.
(Sve to i na latinskom. Usklađeno, naravno, i sa europskim propisima)
E da, ali prije toga bi bio raspisan javni natječaj.
Najprije za pisanje, a onda za štampanje priručnika.
Naravno, za svakog ponaosob.
I naravno, svaki bi natječaj bio objavljen u nekom od dnevnih listova.
I još naravno, za sve to vrijeme bi bila na snazi zabrana cvatnje.
Pa bi sve to trajalo, brat bratu, najmanje dvije godine.
Srećom, ni forzicije, ni narcise, ni jaglace nije stvorio Čovjek.
Već Onaj tko je stvorio i Čovjeka.
Taj isti, koji je stvorio sve, poslao je zraku vedrine i u moje srce.
Pa se ovih hladnih dana veselim nježnim glavicama prvog cvijeća.