Bili na svijetu jedan Svileni Nadstolnjak i jedna Kuhinjska Krpa.
Dugo bili složeni jedno kraj drugog na polici neke trgovine.
-Ne znam zašto su tebe složili pokraj mene?!, svakodnevno se čudio Nadstolnjak.
I još sam svilen. A ti si samo jedna obična Kuhinjska Krpa.
&
Bilo tako danima.
Nadstolnjak se nekad čudio, nekad ljutio, uvijek Krpu bar malo ponizio.
Redovno uvrijedio.
Po cijeli dan pričao kako njega čeka prekrasna budućnost u još prekrasnijoj kući sa prekrasnim namještajem i puno prekrasnih stolova na kojima će biti On, Svileni Nadstolnjak.
I držati na sebi prekrasnu vazu.
Sa prekrasnim buketom prekrasnog cvijeća.
&
A Kuhinjska Krpa samo šutjela i šutjela.
- Bome i šuti!,govorio Svileni Nadstolnjak
Da te nisu složili ovdje, mene bi odavno netko kupio.
&
- Ma što ja tebi smetam?, ipak jednog dana progovori Kuhinjska Krpa.
Tko treba nadstolnjak, gledat će tebe.
A tko treba kuhinjsku krpu, gledat će mene, tiho će Krpa.
- Ma, tko uopće treba Tebe?
Ako te netko i kupi, već ćeš prvi dan biti prljava. Drugi dan ćeš biti još prljavija, a treći dan će te baciti u vešmašinu i prati dok ti dušu ne iskuhaju.
A mene će prati ručno i pažljivo.
Jer sam lijep i svilen.
- Zašto si tako okrutan i netrpeljiv prema meni ?,tužno će Kuhinjska Krpa.
Pa i ja sam neko stvorenje.
Uostalom, svatko od nas ima svoju sudbinu.
I,…nikad čovjek ne zna što ga u životu čeka.
- Ma nemoj! Ti ćeš mi reći !?
Ja svoju sudbinu znam.
Bit će prekrasna.
A znam i Tvoju.
Bit će jadna i prljava, reče Svileni Nadstolnjak i odmače se od Krpe koliko je god to bilo moguće.
Ali, nije bilo tako.
I nitko svoju sudbinu ne zna.
&
Iz trgovine zaista prvo otišao Nadstolnjak. Kupila ga jedna žena. Za poklon svojoj prijateljici.
Ovoj drugoj to prijateljstvo nije puno značilo pa joj ni Svileni Nadstolnjak nije ništa značio.
Stavila ona njega na kuhinjski stol.
Prvi dan bio lijep. Sve blještala njegova svila.
Drugi dan već zaradio “fleku” od čaše soka.
Treći dan kapnula na njega kiselina od salate, a četvrti dan dobije mrlju od ajvara.
I tada ga žena baci.
Najprije u veškorpu. Onda u vešmašinu, gdje se od prevelike temperature sav izgužvao.
Onda ga žena baci u kantu za smeće.
I Kuhinsku krpu kupila jedna žena. Najprije ju je opheklala. Onda ju uštirkala. Pa dobro i pažljivo ispeglala.
Kuhinjska krpa lijepo živjela u toj kući. Nekad na njoj stajalo cvijeće, nekad voće, nekad kakav ukras.
U kući uvijek bilo toplo i čisto.
Tko god bi došao, divio se Kuhinjskoj Krpi i njenoj heklanoj borduri.
Eto, ni jedan čovjek ne zna sudbinu.
Ni svoju ! A kamoli tuđu.