Velike ljubavi ni smrt ne rastavlja.
Sad znam zašto si rekao da je dobro što sam naučila očitavati brojila.
I što sam počela ja plaćati račune kada si otišao u bolnicu.
Uvijek, baš uvijek si me volio.
I uvijek tješio.
I uvijek hrabrio. I brinuo za mene.
&
Velike ljubavi nikad ne prestaju.
Velike ljubavi žive zauvijek.
&
Nisi žalio sebe, već si privikavao mene.
Da živim bez Tebe.
Ali ne živim.
Ti si tu. Uz mene. I sa mnom.
Osjetim Te u svakom danu svoga života.
Znam što bi rekao.
Znam što bi prešutio.
Znam što bi volio.
I da bi uvijek mene volio.
"Sve, baš sve uvijek ima neki smisao", - govorio si mi. "Ako ga i ne shvatiš odmah, doći će dan kada ćeš ga razumjeti i prepoznati."
&
Možda me samo prevelika i prestrašna tuga za Tobom mogla odvesti na put kojim ću jedino moći doći do Tebe ?!
Možda si me morao ostaviti ?!
Da bi me mogao poslije povesti sa sobom.
Zauvijek.
Možda je to smisao Tvoga odlaska i moje prestrašne patnje za Tobom ?!
Možda?!
&
Mili moj!
Ne plačem više. Tješe me ovi ljudi koje si mi ostavio.
I ovi sa desne, i oni sa lijeve strane oltara. Svi su dobri. I nitko se ne čudi što dolazim među njih po utjehu.
Svake nedjelje.
O svemu si mislio. I sve si me naučio prije no što si otišao.
Osim bočnog parkiranja.
I sada se sigurno sa Neba smiješ kada vidiš da i po tri kruga napravim dok ne nađem parking na koji znam stati.
Volim Te. Zauvijek. Jer velike ljubavi ni smrt ne rastavlja.