Povratak

Nedjeljni ručak


(Slika izrađena bojom i svilom; ručni rad Marije Forman)

Baš je gadno i pregadno živjeti sam.
Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhati samo za sebe neke velike i ukusne ručkove.
Malo mi se neda, malo bih prišparala, malo uz jako udaljen posao i ne stignem.
U mrak odem i po mraku se vratim.
I to gladna.
Pa navalim na salamu.
Kad mi se negdje u srijedu već  zgadi salama, oštro prekorim sebe i svoju neskromnost jer,...bome, koliko ima ljudi na ovom svijetu koji bi bili sretni i presretni da imaju takve salame?!
Pa je tako, postiđena u srcu, jedem i u četvrtak i u petak. S tom razlikom što više ne brundam dok jedem.

                                                                        &

A subotom, ne znam što bih prije.
Nakupi se preko tjedna i za prati, i za peglati, i za spremati.
Ah, kad sam mogla cijeli tjedan, mogu i danas, pomislim i,....između svih poslova opet se dohvatim salame.
Iste one koja mi se gadila još u srijedu.
Ma znate, ona što bi mnogo ljudi bilo sretno da je ima.

                                                                      &

E, ali nedjelja je uvijek nedjelja.
Kuham redovno i bez izuzetka.
Nedjeljom idem na Misu i sa Mise na groblje.
Prije polaska neizostavno skuham juhu i pripremim prilog, a kad se vratim, pravim salatu i pripremam meso.
Nekad nekako.
Otkako sam sama, kupim kilu, dvije šnicli pa ih dvije po dvije stavim u hladnjaču.
I,...nedjeljom ujutro izvadim jednu takvu vrećicu.
Sve je tako bilo i prošle nedjelje.
Skuhala juhu, pripremila prilog, izvadila vrećicu sa dvije šnicle, bila na Misi, bila na groblju, vratila se kući, šnicle se već odmrzle....
Ali, nisu bile šnicle.
„Nekoliko krasnih šnita salame“, pisalo je na etiketi.
To nije bila salama što mi se zgadila još u srijedu.
To je bila salama koja mi se zgadila još tko zna koje srijede pa sam je bubnula u hladnjaču da je ne gledam.

                                                                             &

Slično mi se dogodilo i jednom davno.
Posvadile se ja i moja svekrva.
-Na smrt, - govorila je ona svome sinu.
-Zauvijek, - govorila sam ja mome mužu.
Ona meni rekla da bih bez nje i njenog ručka ja od gladi umrla.
A ja njoj rekla da se ona bez mene i mog pospremanja više od krša vidjela ne bi.
Ona vičući otišla u svoje prizemlje i zalupila vratima od prizemlja, a ja vičući otišla na svoj kat i zalupila vratima od kata.
Zauvijek. (Ma naravno, nije bilo tako.)

                                                                             &

Uh, njoj bilo lakše.
Ja i muž radili i donosili plaće u kuću, plaće se brzo potrošile i na gornju i na donju struju, vodu, plin, a sve namirnice bile u prizemlju.
Lako njoj bilo kuhati.
A kod nas na katu bila jedna hladnjača ladičarka.
U njoj smo držali samo ribe. 
Riječne.
Koje moja svekrva nije htjela ni kuhati, ni jesti jer ih je ulovio moj tata i jer ona na to nije spala, a bome,....ni  itko od njenih, jer su oni oduvijek bili vrijedni i pošteni ljudi koji su sebi pravog mesa uhranili.
I nisu, bome, išli sa ribićkim štapom uz rijeku, niz rijeku.
Ko neki!
Da.

                                                                           &

Nisam ni ja voljela ribe, ali sam iza one svađe brzo ogladnila, a kuhati se nema što.
(Onda nije bilo kartica k'o danas. Kad potrošiš plaću, novaca više nema.)
Počela ja vaditi te ribe iz hladnjače.
Riječne.
Al', nemaš krumpira ni za krumpir salatu.
A prije bi' crkla nego išla u prizemlje po krumpir.
Nemaš ni graha za grah salatu.
Nemaš ni luka.
Sve dolje.
A moja noga kroz prizemlje samo u prolazu, mislila sam odlučno.
Ja da bih umrla od gladi bez njenog ručka?!
Šta bilo.

                                                                             &

Moj siroti i predobri muž jeo i kod jedne i kod druge.
Uz moju ribu (riječnu) je slušao da bi njegova mama mogla i trebala biti sretna što ima jednu ovako krasnu snahu.
U prizemlju je slušao da bi njegova žena trebala biti sretna što ima jednu tako krasnu svekrvu.

                                                                            &

Kad iza cijelog tog cirkusa došla prva nedjelja, veli moj muž da ćemo nas dvoje ići negdje van na ručak.
Ja se silno razveselila.
Samo da mi se krumpira najesti.

                                                                                  &

Ušli mi u neki restoran, sjeli, da ćemo naručiti, kad se konobar odmah počeo ispričavati da od cijelog jelovnika mogu pripraviti samo ribu, jer da su im nenadano došla tri autobusa nekih izletnika,....šta ti ja znam,......pa da su ispraznili sve zalihe.....

                                                                                 &

Još uveče sam se pomirila sa svojom svekrvom. I najela krumpira.
Ma u suštini, bila to jedna krasna žena i nadasve, izuzetna kuharica.                     




   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.