- Dragi moj Josipe, ja sam završila pakovanje.
- O, ženo, ženo, pa kud već?!
Treba nam još 16 lajkova.
- A čuj!
Da ljudi ne čekaju kad nas osvoje.
Josipe moj, a šta misliš, tko će nas osvojiti?
I odakle?
I kako ćemo tamo otputovati?
- O, Katice, Katice!
Pa jes' ti normalna?
Otkud bih ja znao tko će nas osvojiti?!
Još manje odakle je.
Otputovat ćemo lako: u kutiji i poštom.
Ti se samo drži za mene. Ako se ja sa ovoliko gradi (rakije) ne bojim za sebe, neće ni tebi putem ništa biti. Ako ti se nakrivi marama, popravit ćeš ju kad dođemo.
- Dobro, Josipe moj mili! Ne ljuti se što toliko zapitkujem, ali Ti znaš da ja cijeli svoj život nisam nikud išla iz našeg sela. Malo sam nestrpljiva, a bome,....malo i uplašena.
- Ma, Katice! Da nekad malo dođeš ranije sa njive pa malo odeš na internet, ne bi se bojala.
Znaš, ja to izučavam. Proučavam. Pratim - naduto će Josip.
Trebaš malo čitati, surfati. Kao ja, reče Josip, sada još važnije. Ti samo kuhaš, i samo kopaš, i samo meteš.
Pa nije ni čudo što se onda svega novog bojiš.
Katice moja! Slušaj ti samo svoga Josipa!
Ja sam ti se na svoje oči uvjerio da ovu stranicu prate i čitaju samo dobri ljudi.
Jako, jako, jako dobri ljudi.
I zato, Katice moja draga, tko god nas dobije, bit će nam dobro.
Ja ću se s domaćinima najprije rukovati pa potom nazdraviti.
- A šta ću ja, jadna nebila kad ih ne poznam?
-Ti samo šuti i pusti mene. Ja sam čovjek veseljak, a to svi vole.
A kad prođe jelo, bome, tad se pokaži i ti pa pomozi u kuhinji. Tu ti ravne nema, siguran sam u to.
FOTOGALERIJA SUVENIRA KOJEG DAJEMO NA POKLON: