[ Tekst iz rubrike:Ručni radovi- Ukrašavanje prostora ]
Ovaj vjenčić dobrodošlice napravila sam odmah iza rata. Tada su novom bojom obnovljena i ova vrata.
Napravila sam ga lako. Možete i Vi. Ako se osjećate tako. Jedan drveni kolut, puket umjetnog cvijeća, i jedna krpena mašna, sve pazeći da Vam se boje slažu sa bojom staze ili tepiha u hodniku, kojim se stiže do ulaznih vrata na kojima će stajati Vaš vjenčić dobrodošlice.
Danas se pitam imam li još pravo držati ovo na vratima.
Čini mi se da imam.
Iako, ljudi su kao mačke. Idu tamo gdje dobiju jesti.
Ali, ljudi ipak nisu mačke. Pa mogu misliti. I trebaju misliti. Da ne dođu u nevrijeme. A ako već dođu (u nevrijeme), da ne ostanu do sudnjeg dana.
Jedno pivo se može piti sat vremena. Ali i petnaest minuta. Ne možeš se izgovarati na pivo. Pivo nema glavu. A ti imaš.
Uostalom, nisi došao kod piva, nego kod onog tko ti ga je dao.
Stoga, ne izderavaj se na ženu ako te požuruje kući. Ona je samo prije tebe prepoznala da ste došli u nevrijeme. Nenajavljeni. Nepozvani.
A kad zašuti zrak iznad stola, diži se i idi bez obzira koliko ti je ostalo u flaši. Pa će se ovo „Dobro došli„ na vjenčiću odnositi i na tebe. I drugi put. I treći put. I uvijek.