Ipak su došli!
Ali sa dobar sat zakašnjenja. Moj budući muž morao ići u susjedni grad po moj vjenčani puket. Zapravo, puketić. Kod rodice moje buduće svekrve. A rodica ga zaboravila napraviti. Pa još u jedan zatvorila cvjećarnu jer je bila subota. A moj budući muž došao u dva. Pa je onda morao ići njenoj kući, dovesti rodicu u cvjećarnu, pa dok je ona onda napravila puket. Zapravo puketić. Pa onda, dok je moj budući muž platio puket (zapravo puketić), morao je još odvesti rodicu kući. I dok se on onda sa puketom, zapravo puketićem, vratio kući, zakasnio dobar sat.
&
Dok je onda moja buduća svekrva u svemu tome vidjela nebesku poruku, (jer ne bi inače njena rodica zaboravila napraviti puket. One su od mladosti dobre bile.), već to dragi Bog poručuje da tu vezu ne odobrava i kako ja nisam za njenog sina, a što ona već odavno zna i govori, i da još uvijek nije kasno da se moj budući muž opameti i da posluša svoju majku, koja bi mu oči svoje dala i koja živi za njega i kojoj je njegova sreća najvažnija na svijetu, i da je dovoljno da se svatove samo okrene prema kum Ljubinoj kući. Svatovi ionako ne znaju tko je mlada i njima je jedino bitno da ima mesine, a Gordana bi se za tili čas obukla. Sigurno ima kakvu bijelu haljinu u ormaru. Danas ionako nose na vjenčanja i kratke i dugačke vjenčanice. I dok se onda moj budući muž ponovo naljutio na moju buduću svekrvu i pitao misli li ona ikad prestati s tim, bilo već skoro pola pet kad su došli.
&
- Zbog toga se toliko kasnilo?!, poviče moja mama pokazujući na puket. Zapravo puketić. Takva tri cvjetića sam ti mogla i ja kupiti. Kad već nisu htjeli kupiti vjenčanicu, mogli su makar pošten puket kupiti. A njegova mater se onoliko izveličavala da je običaj, da će oni puket.....
- Ma baš je prekrasan puket, ustvrdila sam ja. Ja sam oduvijek željela mali puket za vjenčanje. A vidi, čak je i kiša prestala. To je neki znak.
- Je, znak je da se dobrano ispadala, pa je zato stala, odvrati moja mama.
&
Kako se dosta kasnilo, nije bilo vremena za neke ceremonije. Moja mama je svirala i pjevala da se zna da su svatovi, a ne sprovod, ja sam bila obučena i mogli smo krenuti.
Tu mojoj mami priđe ona krmačetina od njene sestre i strogo će na nju da nek prestane svirati i pjevati dok joj dijete izlazi iz dvorišta jer će još oni njegovi pomisliti da sam ja tko zna kakva cura kad nitko za mnom ne plače.
– Plači ti, izdere se na nju moja mama. Ionako si se uvijek pravila pametnija od mene. Nisam ja robot: sad sviraj, sad plači. Kako se dami prohtije.
Dok sam sjedala u auto za mladence još sam čula da je mojoj mami odavno dosta moje tetke sa mamine strane, da se tetka uvijek pravila glavnom, al 'da sada bome ne može biti po njenom i da sada moja mama udaje kćer, a ne tetka i da se tetka nema šta miješati i mojoj mami suflirati hoće li ona plakati za svojim djetetom ili će pjevati, jer je ona, moja mama othranila svoje dijete, a ne tetka. I to krvavo othranila. I još krvavije otškolovala. ..........