,rekla sam dragom Bogu nakon jedne male,“napreskokce“izmoljene večernje molitve.
&
Bilo to prošle subote.
Ustala sam rano, ni sama ne znajući kako ću napraviti sav posao koji me čekao.
Puno tog posla odavno nije za mene, ali...ne možeš sve ni naplaćati.
I kosila sam; i rezala sam; i penjala se; i zabijala; i nosila; i prevažala; i vukla; i sakupljala; i brala....
-Hvala Ti, dragi Bože,na pomoći.
Al',više za mene ne brini. Do jutra.
Ja sada idem spavati ,A Ti čuvaj i pomozi druge ljude,rekla sam pospano, al' ipak sva ponosna što eto i ja, vodim brigu o drugim ljudima. A još tako umorna.
&
Zaspala sam na putu do kreveta.
Oko ponoći me probudio telefon.
Susjedi pozlilo, pa mole ako bi ih odvezla doktoru.
Joj, ma kako ne bih. I nepoznatoga ako treba, a kamoli ne nju, koja mi je toliko dobra u životu učinila.
Za manje od pet minuta bila sam pred njenom kućom.
A za manje od deset minuta, sa uključenom rotirkom,sustigao me je policijski auto.
-Ženo, zašto ne upalite svjetla?! Hoćete da netko pogine?, grmio je policajac.
&
Bože moj dragi!
Hvala Ti što si me čuvao i onda kad sam mislila da mi se baš ništa ne može dogoditi.