Povratak

Priča o Mariji Forman - šesti nastavak




Bilo je lijepo dolaziti kod Marije Forman
I,....bila je čast.
Na stolu divan stolnjak.Uštirkan. Naravno.
I kad god dođem, drugi. Naravno.
Na njemu porculanska posuda za kolačiće.
A u njoj kolači.
Uvijek. Bez izuzetka.



Sve pospremljeno. Nategnuto. Prebrisano. Uštirkano.
-Kao da ona nešto i radi, govorili su opet Ljudi.
A sve je kod nje bilo divno: od ulaznog otirača na prvoj stepenici, pa do tavana do kojeg su vodile stepenice  presvučene smeđim stazama. Sve je bilo čisto, pospremljeno, nakuhano, napečeno, naheklano, naveženo, uštirkano, ukiseljeno, nacrtano, zamiješeno, oplijevljeno, prebrisano, izribano, izzračeno, rascvjetano, ukrašeno, dekorirano, posađeno, sašiveno. 
–Ma da, samo  se hvali, govorili su oni koji su joj ulazili u kuću ne izlazeći iz nje, a da ih ona bar nečim nije počastila.
Ostavi to heklanje na kauču da izgleda kako je prevrijedna i kako stalno radi. Ma taman.
Kad ona to čula, počela skrivati heklanje u kauč, čim bi čula da netko ide uz stepenice.
 - Ma nemojte biti smiješni! Gdje bi ona sve te radove sama napravila?!, govorili su opet Ljudi. 
Kad ste joj, uostalom, vidjeli kakav  ručni rad u rukama?! Kažem ja vama da to nije ona sve mogla sama napraviti. 
Sakupila, odnekud. Tko zna čiji su to radovi ?


                        
Mariju nisu  ljutili Ljudi.
Zapravo, poznavala sam je desetak godina, a nikad, baš nikad je nisam vidjela ljutu.



Imala je svoje misli.
I vezla ih je. Ili ih je slikala. Štrikala. Heklala. Necala. Štikala. Šila.
Imala je svoju djecu i željno ih je čekala.
Kao i ja moju danas.
I nikad ih nije pitala kada će opet doći.
Da ih ne optereti; da ih ne obaveže; da ih ne rastuži  što je ona sama.


 
Na jednoj nedjeljnoj misi čula sam ovu priču:
„U nekom selu živjela neka Žena i sama podizala kćer. Voljele se i slagale jako, a onda kćer poželi otići u grad.
Pa i ode. Trbuhom za kruhom.
Dok se tamo snašla, dok tamo našla posao, dok  zaradila koju plaću, dok....
A onda, tek nakon nekoliko mjeseci, dođe  u svoje selo obići svoju majku.
I, gle čuda, dvorišna vrata bila širom otvorena.
-Pa, mama, kako si , kako si saznala da danas dolazim? I širom otvorila ulazna vrata?!
- Otkako si otišla, nisam ih nikad ni zatvorila, reče Žena i zagrli svoju kćer.“

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.