Sve je tako, kako je.
I kod nas i u svijetu.
Čak ni snijega nemamo.
A Božić dolazi.
U SRCA. I IZ SRCA.
I,...ništa ne košta, a toliko daje.
&
-Donijela sam Vam bijelog luka,- reče mi tiho i nesigurno Žena kraj koje sjedim za nedjeljne mise.
Ogroman je i imam ga puno.A Vi nemate bašču.
Od ganuća sam je zagrlila.
Druga cijelo ljeto radila k'o sezonac na moru.
Pa mi donijela lovorovih grana.
Za začin.
Jedna mi Baka ispekla kuglof.
-Vi radite,...opravdavala je i mene i sebe kad sam otvorila vrata.
Ja sam kod kuće, imam vremena, dodala je uz osmjeh.
Dobila sam i štrikane čarape. Od kvalitetne, ali raznobojne vune.
Složene su boje bez reda i rasporeda.
Onako kako je koje boje ostalo mojoj susjedi od preko puta.
Prije nekih dva tjedna pred vratima me dočekala vreća krumpira.
Nedugo zatim na bravu netko okačio vrećicu jabuka............
&
I ja sam od sebe svašta dala.
Ono što sam ja imala. I što sam mogla. I što sam mislila da treba ljudima oko mene.
&
Raznosi se dobrota od Čovjeka , do Čovjeka.
Lijepa. Jednostavna.Obična. Najobičnija Dobrota.
Ona ne sjaji.
Već grije.
I to odmah dva srca: onoga tko daruje i onoga tko je nešto dobio na dar.
Kao da smo tek sad, kada puno toga nemamo, upoznali jedni druge.
I skinuli sa svojih srca nepotreban sjaj . I masku. Da ostane samo Dobrota.
Dobrota koja se usudi darivati jednostavnost. I ono što ima.
Dobrota koja se ne pretvara.
I ne uzdiže iznad onoga što jesmo i što možemo biti.
Dobrota koja grije srca.
Kud god prođe i koga god dodirne.
Dobrota u običnim stvarima.
Mir sa svima vama, Ljudi dragi.
Ljudi dobri.
Neka vam je svima blagoslovljen Božić.