Povratak

Perušalo


( Slika moje kćeri)

U svoga sam se muža bila silno zaljubila.
Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim.
Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa.
Voljela sam rijeku koja teče na kraju njegova dvorišta.
Voljela sam sve staze po kojima je gazio. I svaki komad neba ispod kojeg je prolazio.
Voljela sam čak i njegovu mamu (tada) i jedva sam, jedva i prejedva čekala naše svatove, da se preselim kod njih.

                                                                         &

Oženili smo se u svibnju pa je žetva nekako prošla mimo mene i neprimijećeno.
Ali,...doći će jesen.
I perušalo.
Između, sada već naše, dvije kuruzane, bit će ogromna hrpa prezrelih i prežutih kukuruznih klipova,
planirala sam ja, sada već kao seoska snaha i mlada gazdarica..
Okolo te hrpe sjedit će seoske žene, obavezno u narodnoj nošnji.
-Bože moj  dragi, a gdje ću ja tako brzo namaći narodnu nošnju ?, pomislila sam zabrinuto, sva ljuta na moju mamu što mi to već nije izvezla do moje udaje.
Ma dobro!
Nije, nije! Neću si sada kvariti  ovo romantično iščekivanje.
-E, da!
A onda će netko nositi  od jedne do druge žene veliku tacnu sa mirisnim štrucama od oraha.
Joj, jedva čekam.
Ljudi, što ja volim štruce.
Pa naravno da će se pri tome  pjevati  i da će zrak mirisati na kuhano vino.
I da će to sve biti divno i predivno.

                                                                          &
Od svega toga stigli samo kukuruzi.
Nepregledna hrpa. 
Puno dvorište.
I neki stroj.
Rekli su da je to perušač.
Odmah se vidjelo da taj nit pije, nit jede, nit pjeva, zaključila sam razočarano.

                                                                          &

Od žena bile samo ja i neka, sada već pokojna, Najka.
Od narodne nošnje ni „n“.
Dobile svaka svoj sepet i trpaj.
Ja sa jedne strane perušača, a ona sa druge strane perušača.
Moj muž i njegov tata primali tako napunjene sepete i istresali  ih u taj perušač.
Ni oni nisu bili u narodnim nošnjama.
A moja svekrva nam kuhala“bogovsku“ večeru.
Ja sam mislila da će mi to biti posljednja.
Ni moja svekrva nije imala narodnu nošnju.
Kuhala svinjski saft sa širokim domaćim rezancima. 
I „bogovsku ajngemaht“ juhu.
Sve bez štruca.

                                                                             &

Kad pred ponoć hrpa bila skoro gotova, dođe moja svekrva pa veli nek ja sad odem u kuhinju  razvući stol i servirati da ljudi mogu  sjesti i jesti.
-Znate, Najka, moja snahica nije naučila raditi.
(Pa će me k'o ona sad malo prišparati.
Rano se i sjetila)

                                                                            &
Ispravim nekako zgrbljena leđa, zavučem kosu pod prašnu maramu, koja nije bila ni bijela, ni uštirkana, ni  vezena, ni od narodne nošnje, pa krenem prema kuhinji, spremna  dragom Bogu dušu predati.
Od silnog i presilnog umora nit' sam vidjela kud idem, ni gdje su točno vrata, nit sam znala kako ću do tamo doći i kako ću kroz njih proći, a kamoli onda razvlačiti stol i servirati“da ljudi jedu“.
Nekako od treće potrefim vrata i uđem.

                                                                              &

-O, vidi ti naše mlade, zagrmi mužev djed koji  zbog starosti više nit' je radio, nit je znao što se radi u kući i oko kuće.
Je  l' se sad dolazi kući ?! Je l' ti ne vidiš da je ponoć prošla. 
I ?!, kakva to izgledaš ?
Da si poštena žena, već bi  odavno spavala kraj svoga muža, vikao je djed i prema meni podizao štap.
Ma govorio sam ja mom Zdravku da ti nisi cura za našu kuću, al' svi misle da je djed lud ako je star.
Eto mu sad!, reče djed, spusti štap i odšepesa u svoju sobu.

                                                                                  &

Tako je prošlo moje prvo perušalo.      

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.