- Uzmi! Da te okrijepi putem !, reče mi kolegica s posla, pruživši mi jednu bananu, koja je vjerojatno trebala biti njen gablec. Ona jako voli banane. A ja jako ne volim putovati. Kad vozim sama, još i nekako. A ako se vozim s nekim, ispustim dušu od mučnine i slabine.
Al', morala sam na put. U Zagreb. Nešto službeno. I nisam se mogla voziti sama, već me vozio kolega s posla. Krasan jedan mladić. Poznajem ga od malena. Išao s mojim sinom u razred i tek se jadan nedavno zaposlio kod nas.
&
U Zagreb smo došli brzo. Jutro je bilo svježe, nije mi bilo muka, pa dobivena banana ostala nepojedena u mojoj torbi. Na jednoj mojoj pauzi, došla mi kćer da se bar malo vidimo, kad sam već u Zagrebu. Na njenom odlasku, krenemo i jedna i druga otvarati svoje torbe.
Ja iz moje izvadim onu jednu, a ona iz svoje izvadi dvije banane. Ponijela mi da se okrijepim u pauzi. Prasnusno obje u smijeh i,...kad je već tako ispalo, uzme ona onu moju jednu (da se okrijepi u nekoj svojoj pauzi), a ja uzmem one njene dvije banane.
Jednu sam ubrzo i pojela, a drugu ostavila za mladića koji me dovezao. Da se i on okrijepi. Dali mu da po Zagrebu obavi stotinu poslova, dok mene čeka. Past će, siroče, s nogu.
&
Čim sam po povratku sjela u auto, odmah izvadim onu drugu bananu, da se i siroti mladić malo okrijepi.
- Hvala vam, teta! Pojeo sam ja burek u jednoj pekari, pa sam i Vama kupio, reče i pruži mi jednu bijelu vrećicu iz koje je mirisao burek. Vidiš kako mlado stvorenje, a tako dobro!, razmišljala sam žvačući. Ma, isti moj sin.
&
Na povratku nas dočekala ista kolegica koja nas je ispratila na put.
- Uzmite, teta! Znam da vi volite jesti banane, reče mladić, i pruži našoj kolegici onu bananu koju je dobio od mene, a ja je dobila od moje kćeri.
&
Dobrota je kao jeka.
Ako nikom ništa ne otpošalješ, nemaš se čega ni od koga ni nadati.