Božica veze strpljivo .
Najprije koncem popuni motiv.
Pedantno.
Da platnena podloga ne probija.
A onda svaki motiv obrubi.
Ama svaki.
Baš svaki. Nevezano za to koliko je sitan i koliko su motivi brojni.
Iako iglom u desnoj ruci stvara bogatstvo, Božica nije tašta.
Prije svakog rada i poslije svakog rada odlazi kod Marije Konjarek.
Svoje prijateljice, starije kolegice, pa i učiteljice u vezu.
Prije rada Božica odlazi k Mariji na poduku, poslije rada joj odlazi na pregled.
Kod Marije se uvijek može naći novi bod, nova šema, nova ideja.
Nekad se dobije pohvala, a nekad se bome mora i parati.
Pa Božica i popara.
I napravi ponovo.
Onako kako treba.
Kad pročitate ovo, zagledajte se malo u ono što držite na krilu.
I ja sam tako.
Je l' dovoljno gusto?
Je l' dovoljno precizno?
Je l' dovoljno bogato?
I,....da li bi to što sada vezete netko čuvao makar sto godina?
Ako je na svako moje pitanje odgovor potvrdan,onda dobro radite i nastavite dalje.
U svakom slučaju,ni mi ne smijemo biti tašti.
Već trebamo i moramo učiti jedni od drugih.
Ja sam Božicu Biličić Toth upoznala prije nekih mjesec dana.
Od tada“pokrpavam„sve svoje radove.
He.He.