Živjela pod zemljom jedna Krtica i samo rovala,rovala.
Kad god izviri iz krtičnjaka, bude noć i ona, onako poluslijepa, zaključi da je jednako i pod zemljom i nad zemljom, pa se vrati pod zemlju.
Rovati.
A što drugo?
&
No, jednom prilikom ipak izviri na površinu zemlje za dana.
Njen krtičnjak bio baš uz žutu bundevu.
-A to je, znači sunce o kome svi pričaju?!, zaključi Krtica, gledajući žutu, okruglu bundevu.
Pa i nije baš neko!
Ni sjajno, ni toplo, ni lijepo, razočarano će Krtica, pa se vrati u zemlju.
&
Možda je sreća, a možda nesreća što pravog sunca nikad vidjela nije.
&
(Tako je i sa ljudima koji o tuđim ljubavima sude, a prave ljubavi nikad osjetili nisu.)