Kuhinjska krpa je k'o dobar čovjek.
Dobra i svakom dobro dođe.
&
Cijelu zimu se skromno i poslušno smjenjuju na mome krilu.
-Ti imaš preguste štrafe, pa ću te samo opheklati.
-Dobro, odvrati mi kuhinjska krpa sa gusto utkanim crvenim prugama.
-Oooo, a ti si zelena. K'o trava.
Mogli bi na tebe navesti pijetla sa šarenim repom.
-Može, složi se kuhinjska krpa sa zelenim „kockicama“.
&
I tako bilo cijelu zimu.
Svaka se krpa veselila svojim ukrasima .
&
A onda došla na red jedna bijela.
Lijepa. Velika. Naravno, pamučna.
-Pa ti si divna, oduševljeno ću ja.
Na tebe bi mogli navesti cijeli buket šarenog cvijeća.
-Radi šta hoćeš, hladno će bijela kuhinjska krpa.
Meni to ionako ništa ne znači.
Niti trebam te tvoje vunene šare.
?????
Odignem brzo tu hladnu krpu sa svoga krila i složim je nazad među još neukrašene krpe.
&
Nakon nekog vremena došla ona opet na red.
-Pa reci ti što da na tebe izvezem, oprezno ću ja.
-Što god hoćeš.
Meni ne treba ništa!
&
Ja opet odigla to hladno krpeno stvorenje sa svoga krila, pa izvezla nekoliko drugih krpa, koje su ciktale od veselja što su postale ljepše.
&
Još sam samo jednom dohvatila bijelu krpu.
Opet joj nije trebalo ništa.
I, šta ju uopće pitam.
I šta ju uopće gnjavim.
K'o da je ona spala na te moje cvjetiće i grančice.
Je l' ja mislim da ona nema?
I da je nečeg željna?
&
Dobro, kad ti ne treba, neću te ni gnjaviti.
Ni nuditi.
Ni nositi ti.
Ni donositi.
Ni opet vući.
Ima ljudi kojima treba.
&
Onda sam bijelu krpu odnijela u kuhinju.
Bez cvjetića. I bez listića.
Da nikad više ne rastuži ni mene, ni ostale kuhinjske krpe.
&
Da,neke krpe su kao neki ljudi.
A neki ljudi su kao neke krpe.
Dok čuvaju krunu na glavi i led u srcu, ostanu bez drugih ljudi.