Mili moj!
Nakupi se nekad suza u očima k'o kiše u oblacima.
I samo lijevaju.
Lijevaju.
Lijevaju.
Najprije se preliju preko donjeg kapka.
I krenu curkom.
Do usana.
Pa preko usana.
Ravno u srce.
A iz srca su zapravo i krenule.
Zbog Tebe su krenule.
Za Tobom su krenule.
&
Naučila sam kako se pije kava u dvoje sa plamenom lampiona.
I kako se živi od ljubavi koju si mi ostavio.
I da moram kuhati,iako si Ti daleko.
&
Ali,....svaki,baš svaki dan ima svoju tugu.
Malo drugačiju od jučerašnje i različitu od sutrašnje.
Al',tuga je tuga.
Uvijek jednako tužna.
I svakodnevna.
&
Čuvam se da subotom ujutro ne „nabasam“ na vestern.
Jer, Tvoja je fotelja prazna.
&
Nedjeljom je misa.
Nosim Tvoj molitvenik i Tvoj vjenčani prsten.
I nadu da ću tako zaslužiti ponovni susret s Tobom.
&
A svaki drugi dan, kad konačno i predveče doputujem sa tog mog posla,
kuća je zaključana.
I hladna.
I mračna.
I prazna.
I nijema.
Svakodnevno.
&
A ljudi k'o ljudi.
Svašta se usude.
Čak reći mi da sam Te zaboravila.
Da me boli više.
Kao da ne boli dosta.