Povratak

Čovjek je kao drvo




Da bi živio, treba  korijenje.
Vrba nikada ne može biti hrast.
Jer joj je korijenje slabo.
Gotovo ga i nema.
Zato se boji i jačeg vjetra.
I veće vode.
                                                           &
A sunce im isto.
I njoj.
I hrastu.
Al' ipak nije isto.
Od početka nije isto.
Od samog početka nije isto.
I,...samo je naoko isto.
I...,oboje to znaju.
                                                                &
Hrast osjeti, hrast zna da se ima na koga osloniti.
Da je voljen.
I važan.
I prevažan.
Pa je i hrabar.
U samo nebo raste.
A vrbe su k'o neželjena djeca.
Djeca iz nekih kratkih brakova.
Ili još kraćih veza.
I znaju to.
Pa nesigurno spuštaju svoje tanke i slabašne grane  prema zemlji.
Da ih manje boli kad ih izvali vjetar ili rane zločesti ljudi.
Vrba i ne pomišlja gledati u nebo.
Te visine su za hrast.
Djecu koja su željena.
Čekana.
I voljena.
                                                                                & 
A vrbe su naučile imati koliko im se da.
I,....zato biti jako zahvalne.
I vidno sretne.
I još jedamput zahvalne.
I dva puta dnevno zahvalne.
I svaki dan zahvalne.
Uvijek i vječno zahvalne.
Jer, moglo je da ne dobiju ni toliko.
Znaju to vrbe.
Pa se tako i vladaju.
Ponizno.
Zahvalno.
Jer, mogle su odrastati i u domu.
                                                                               &
A  hrast raste. Raste.
U visinu.U nebo.
Prema suncu.
Ne osvrće se.
Ne saginje se.
Ne zahvaljuje.
Siguran je u svoje korijenje, i još sigurniji da pripadaju baš njemu.
A zapravo, od njega nitko i ne traži zahvalnost.
Samo se raduju njegovu uspjehu.
Jer,...“čovjek od svih želi biti bolji, osim od svoje djece“.
                                                                              &
Eto, tako je to.
I ne možemo ništa.
Netko se rodi k'o vrba, a netko k'o hrast.
Na istom suncu.
I istoj kiši.
Pod istim nebom.
                                                                                &
Jedni idu u visinu.
Drugi stalno prignuti.
Uplašeni.
Nesigurni.
Zahvalni.
Ozbilni.
Tihi.
Skromni.
Šutljivi.
                                                                                   &
A da smiju, do neba bi viknuli da dobrota za koju se stalno mora zahvaljivati zapravo uopće i nije dobrota.
                                                                                   &
Al' ne smiju.
Jer, mogli su i u domu odrasti.

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.