(Tekst iz arhive)
&
Nekad bi se sastala dva biskvita, (po mogućnosti žuti i smeđi), pozvala si još kakav margarin, i...evo torte. &.
Tada torte nitko nije jeo, nitko ih nije zarezivao,i...baš nitko ih nije volio.
Odozgora bi se premazao ostatak fila, pa onda, tko kako umije. Netko stavljao jezgre oraha. Netko ribao čokoladu. Oni vještiji pravili puslice od šauma. Oni još vještiji pravili cvjetiće od marcipana.
Bilo kako bilo, torte su obično bile lijepe, ali redovno glupe i neukusne.
&
Eeeee, ali danas!
Nije više dovoljno da bude lijepa i „ kaže da će se boriti za mir u svijetu“
Od torte se traži da bude fina. Da ne kažem profinjena. Ona mora znati svoje porijeklo! I svoj sastav! I,...mora držati do sebe. I paziti sa kim se druži. Pa, ako je od oraha, nema „ofiranja“ sa ananasom. Priliči joj jedino Rum.
&
Današnje torte moraju biti odgovorne.
I biti onolike koliko se gostiju očekuje. Ili bar...., rezati se tako da bude za svakoga.
Današnje torte moraju biti ukusne. Jer ih se razreže sve do tacne.
&
I, ...to sve nije dovoljno da bi bila torta. Jer, današnje torte prije svega moraju biti pametne. Moraju odaslati poruku. Čestitati. Poželjeti. Naglasiti. Znati i poznavati. Udovoljiti. Pohvaliti. Nikako ne pogriješiti. Bože sačuvaj nekog uvrijediti.
&
Ja sam prošli vikend pekla tortu za osamdeseti rođendan moje tete. Do ukrašavanja, sve je bilo lako (pa nisam ni ja uludo doživjela svoj 52 rođendan).
- A što ću gore? Bili anđelke?,upitam samu sebe.
- Ma gdje ti pamet?, prekorim brzo sama sebe. Gdje anđelke za osamdeseti rođendan? Što bi žena pomislila?
- Pa,...bi li ovo ?
– Ne, ne bi!
– Pa bi li ono?!
–Ne, ne bi ni to !
- Cvijeće. Cvijeće treba staviti na tortu!!! Pa kako sam uopće bila u dilemi?!
Moja se teta cijeli život bavi cvijećem. Kućnim! Vanjskim! Sadila ga i njegovala; heklala ga od vune i konca; prešala ga i sušila; sakupljala i razmjenjivala. Pa da, cvijeće ću staviti na tortu. I stavila:
Tri bordocrvene ruže i buket bijelih kala. Naravno : neparan broj. Ruže svilene, kale od nekakve spužvaste mase, pa se lijepo može oprati i prije stavljanja na tortu i poslije skidanja sa torte.
&
Moja teta bila ganuta. I jako zadovoljna.
Svime.
Možda cvijećem najviše.
A, nakon ručka, donijela veliki plastični tuljak.
A u njemu nebrojene cvjetne glavice osušene u hladu.
&
- Kad umrem, stavite ovo obavezno uz mene.
Osušila sam sve moje prošlogodišnje cvijeće.
Želim ga ponijeti sa sobom.
Svi ste tu.
Bar će se jedan od vas sjetiti, reče ona sada već pomalo strogo.
&
– Ma, teta! Odvažim se ja čudni trenutak prekinuti šalom.
-Što se sekiraš !?
Kao da u Raju nema sjemenara?!
- Dobro!
Prihvati ona sa smješkom.
Ipak mi stavite moje cvijeće.
Da ne trošim čim stignem Gore!?