Ma kakvo zlo?! Zlo je za druge!
Nas čeka samo dobro, mislila sam dok smo pred oltarom stavljali jedan drugom vjenčani prsten na ruku i zakljinjali se da ćemo se voljeti i pomagati u dobru i u tom zlu, sve dok nas smrt ne rastavi.
&
Dok smo te, sada već davne 1981. godine prilazili oltaru, mnogi su naši gosti ostali pred crkvom, moleći pred njom toga Boga iz te crkve da ih nitko od poznatih ne vidi kako su došli na crkveno vjenčanje.
Nije to tada bilo „in „.
Prilazili smo skrušeno i ozbiljno, moleći za brak dok nas smrt ne rastavi.
I dobili smo Božji blagoslov.
Danas u šali pitam kako sam se u mog muža mogla zaljubiti dok nije bio sijed jer, po meni, sijeda mu kosa baš dobro stoji.
I, kako koji životni period nešto stavi na nas dvoje, onom drugom se to baš sviđa.
&
Ali, bilo je i tog zla.
Kad smo renovirali kuću, mene za malo ubila struja.
Tri operacije, tri anestezije, tri smrtna straha da se neću probuditi i preživjeti.
Dva žučna kamena već čekaju svoju operaciju.
&
Kuću nam najprije palili, pa onda rušili ono što nije uspjelo izgorjeti.
O logoru da ne pričam.
&
Danas znam da nas Božji blagoslov iz 1981. godine nije mogao spasiti od zla, bolesti, starenja...., ali nam je sačuvao srca sa kojima smo došli na vjenčanje.
Da se imamo čime boriti protiv zala na koje smo nailazili.
Pa smo danas jedan drugom skoro i ljepši ovako punačkiji nego kad nije bilo ni grama viška.
&
Meni jutro počinje sa goptenom od 2 mg (tableta za povišeni tlak).
On pije iruzid od 12,5 mg.
Kad njega ukliješti u kralježnici, drva donosim ja.
Kad mene boli žuč, dijetno jedemo oboje.
Na stolu naše naočale; jedne uz druge; ja kratkovidna, on dalekovidan.
Raspelo stoji u našoj kući i samo ono zna kad će nas rastaviti.
&
Sve naprijed napisala sam nekih davnih godina.
&
Već pet godina sama pravim triješće, sama donosim drva, sama odnosim pepel.
Već pet godina sve radim sama.
Ali nisam sama.
&
Njegove naočale i danas stoje uz moje.
&
Smrt nas nije rastavila.