-Kako ti odlučiš, reče Mišica svome mužu, Mišu Marku,kad joj je rekao da bi bilo najbolje da i njih dvoje odu u Njemačku.
-Čuj ženo!, ohrabreno će Miš Marko.
Znaš da ja ne biram.
Mogu i pljesnivo.
Al' nema.
Vidiš i sama da više nigdje, nigdje i ničega nema.
Čak ni mrvica.
Ne zna čovjek više ni od čega ove ptice žive.
-A jesi bio u javnim kuhinjama?
Kažu da tamo dijele hranu gladnima.
-Nisam i neću !!!
Mlad sam; zdrav sam.
Gre'ota je otimati od ljudi.
Pa oni ni kuća nemaju.
Nama bar za to lako.
Rupa na sve strane.
A da ih i nema, izbušiš ih dok kažeš „keks“.
-Imaš pravo složi se Mišica.
Joj, da nam je bar taj „keks“.
&
I tako odu.
&
Najprije se javili nekom rođaku.
Ovaj rekao da će ih primiti par dana, dok se ne snađu i još dodao da Nijemci jaaako vole sir,što je za miševe jako dobro, ali da ga režu jaaako tanko, što za miševe nije dobro i da sve što jedu jaaako iza sebe pospremaju i svakojako upakuju,što za miševe isto nije dobro.
-A čuj, Rođak!, reče Marko.
Kako budeš Ti, tako ćemo i nas dvoje.
&
Rođak živio u gradu, pa tako počeli i ovi naši.
-Najprije si nađite rupu, reče Rođak.
Da imate gdje biti.
Jer,....kod mene možete par dana.
A to brzo prođe.
&
-Mačke li mu njegove, reče Marko svojoj ženi kad su ostali sami.
A kod nas dolažav'o i dolažav'o.
Ne na par dana, nego na par mjeseci.
Nisam mu brojio ni dane ni zalogaje, a vidi ti sad njega.
-Joj da!, uzdahnu tužno Mišica.
Dok se sa tavana nije skinula i zadnja tabla slanine,nije kretao za tu svoju Njemačku.
&
Za večeru dobili dvije kriške sira, male, prozirne i pljesnive, a sutradan Marko krenuo u grad tražiti rupu za sebe i ženu.
Jer,....par dana će brzo proći.
&
Sa sve četiri noge spao, al' rupe našao nije.
-Gdje da je nađeš?!, pričao uveče ženi.
Grad je to.
Na sve strane samo ceste, ceste, ceste.
I auti.
Silni auti koji jure po tim cestama.
Tu ne moš rupu ni nać, al' je ni izbušit.
-A kuće?
Jesi probao zać u kuće?!
-Samo ih vidio.
Ući se ne može.
Ispred kuća široki, široki pločnici.
K'o da će auti i „tuda“ prolaziti.
Na svakoj vrata.
Ogromna.
Skoro ko kuća.
Ma kažem ti, ni miš ne bi kroz njih prošao.
&
-Što ćemo?, uplašeno će Mišica kad je Rođak otišao spavati.
-Ne znam ni sam.
Od gladi mi se samo mačke priviđaju.
-Ajmo spavat'!
Možda se sutra nađe kakva rupa i za nas, reče Mišica.
Pa ipak; Njemačka je to.
-Možda.
-A možda ipak nismo trebali odlaziti iz svoje zemlje?, s uzdahom će Markova žena.
Marko već spavao.
(Nastavit će se.)