(Vezeni rad Božice Biličić-Toth)
Plaću dobivali.
Redovno. U dan.
-N'jemac je precizan.
I pošten, govorio je Rođak.
No, dok poplaćali sve što je trebalo poplaćati, slabo šta ostalo.
-N'jemac ništa ne prepušta slučaju, govorio je Rođak.
U svakom slučaju, posao bio pretežak.
A život prejadan.
&
-Ženo, kupi dva čokoladna zeca za bratovu djecu, rekao Miš Marko kad se približio Uskrs.
Posudit ću neki auto, pa ćemo ići našima.
&
Marko posudio mercedes.
-Pa makar kruha ne jeo, govorio sam sebi.
I zavezao u bratovo dvorište.
-Nek nas vide, rekao ženi kad su ostali sami.
-Bog zna čiji je to auto, rekao Markov brat svojoj ženi, kada su njih dvoje ostali sami.
-Pa šta čiji, reče žena od Markovog brata.
Vidiš da piše „D“.
Njemačka.
Čiji bi bio nego njihov.
&
-Ženo, kupi svega, rekao Markov brat dok su još ujutro bili sami u kuhinji.
Uzmi moju kreditnu (karticu), pa makar kruha ne jeli.
Nek ne misle da smo mi tu gladni.
&
I žena od Markova brata uze kreditnu.
I nakupova svega.
K'o za Uskrs.
-Kad oni odu, nekako ćemo, tješila je samu sebe dok je pružala muževu kreditnu i gdje je trebalo i gdje nije.
A,....ne mora se svaki dan ni jesti.
&
-Pa kako ste se vas dvoje snašli u Njemačkoj?,pitao Markov brat dok su pijuckali rakiju do dugo u noć.
-Ma krasno, pobrza Markova Mišica.
Ja sam cvjećarka na jednom groblju, a moj Marko raspoređuje svećenike koji drže pjevane mise.
-Bome, svaka čast, reče Markov brat.
A je l' se zaradi?, pita dalje Markov brat.
-Šta pitaš,vidiš mercedesa, pobrza žena od Markova brata.
&
-N'jemac je precizan, govorio je Marko bratu, kad su sa rakije prešli na pivo.
Ne može kod njega svatko
Al' mene cijeni.
Jaaaaaako.
I ne samo on.
Svi tamo.
Ja sam za njih Marko Slavonac.
&
S piva se vratili na rakiju.
I tako do jutra.
Žene im već spavale.
Miš Marko prvu lijevu nogu prebacio preko Mišice, pa i on zaspao.
Marko i njegova žena spavali u spavaćoj sobi Markova brata i njegove žene.
Jer je ta soba najbolja.
I najljepša.
Gdje su spavali Markov brat i njegova žena, niti je tko znao, niti je tko pitao.
&
Kad Uskrs prošao, počeli se Marko i njegova žena pakovati i zanašati stvari u mercedes na kojem je bila oznaka „ D“.
Njemačka.
&
-Što mi je žao što smo pojeli svu slaninu od klanja, reče žena od Markova brata.
-Pa da!
I meni, doda njen muž, a Markov brat.
Ostala nam samo ona debela, žuta. Što vele, sapunjara.
-Joj, a mi baš takvu volimo, reče Miš Marko.
Ni ja drugačiju ne volim, doda i žena od Miša Marka.
&
Pa tako onda, brat od Miša Marka i njegova lajava žena donesoše zadnju tablu te sapunjare do samog mercedesa na kojem piše „D“, a Marko i njegova žena je onda stavili u gepek od mercedesa.
&
I mercedes na kojem piše „D“ lagano krene.
&
Sam Bog zna što će ovo dvoje jesti dok ne otplate karticu.
A onda će doći Božić, pa opet sve ispočetka.