Prošlo već dva, a mladoženjini se ne čuju.
&
Iza pola tri evo ti tatine sestre.
U jednoj ruci nosi pečenu tortu, a u drugoj plastičnu posudu sa filom.
- Kad bi mi samo dali jedan veći nož, brzo ću je nafilovati, reče moja tetka sa tatine strane i krene prema meni.
&
- Ne prilazi, cikne moja mama.
Sad sam jednu fleku sa nje teško oprala.
Ipak joj dade neki nož da "namrlja tu svoju tortu, kad je već nije bila kadra kod svoje kuće završiti, pa ćemo je sada svi ovdje morati obilaziti, mada nam ta torta nije ni trebala, nit smo na nju računali jer smo mi sebi kolače napravili i kud bi moja mama došla da je ona čekala na tu tortu".
&
Ni u tri sata mladoženjinih još nema.
&
- Znala sam ja da se od njih može svašta očekivati.
Sad ovoliki krvavi trošak,a mladoženje nema.
I sramota.
I šta će ljudi reći.
Mene bogami, nikad nisu imali zašta ogovarati! A vidi sad?
&
- Ma smiri se, ženo, doći će, govorio je moj tata.
Možda su okasnili zbog nevremena.
Pa vidiš kakvo je zlo vani.
Spojilo se nebo i zemlja od grmljavine i oluje.
&
- Vraga će crnog doći.
Da su mislili doći, već bi došli.
Imaju valjda kišobrane.
Jesi ti lud, ili si slijep?
Je l' ti vidiš koliko ima sati?
Ma to je sve ona njegova mater.....znala sam ja čim sam je vidjela.
A i pričali su meni ljudi da onom svom traži curu iz njihovog sela.
A ti si glupan govorio :
- Fini ljudi, pošteni ljudi.
Evo ti sad i njihove finoće i njihovog poštenja!
Joj, jadna ja, da bar ova moja nije tu prokletu haljinu zaflekala!
Mogli smo je vratiti.
Ili preprodati.
Joj, šta sam ja jadna Bogu zgriješila da me ovako kažnjava?!, zapomagala je moja mama.
&
Suze su mi bile spremne k'o zapeta puška, ali su se bojale moje mame ako padnu na haljinu.
Kazaljke na satu su išle, išle....
&
Onda je u kuću skoro utrčala ona krmača od mamine sestre.
- Pa šta je ovo?!
Jesu to svatovi ili sprovod, podvikne ona, onda odmah i podvrisne, pa započe neku glupu pjesmu, prinoseći mojoj mami harmoniku.
Moja mama svira harmoniku, ali amaterski jer njeni roditelji nisu imali novaca da je školuju, a bome, i ovaj Njen baš ne voli da ona svira.
Mama ipak prihvati harmoniku, valjda da se i sama malo smiri, pa da će pratiti svoju sestru, „ iako je nju skoro nemoguće pratiti jer ona sluha nema, ali joj to njihovi mama i tata nikad nisu htjeli reći da ne bude ljubomorna na moju mamu, pa ona tako zjače cijeli život k'o da je najpametnija, a moja sirota mama neka to onda kako zna prati sa harmonikom„.
&
– Ma nije trebala svirati.
Ako mladoženja stvarno ne dođe, bit će još veća sramota što se tu čuje svirka, reče tatina sestra koja je, zbog ove izvanredne situacije, odustala od završavanja svoje torte jer....kako je vidjeti, torta ionako neće trebati.
&
Meni su prišli mamini rođaci iz Osijeka.
Baš kod njih bio nedavno takav slučaj da mladoženja nije došao.
Ta se mladenka nabrzo udala za jednog drugog i bila sa njim sto puta, ma zapravo, tisuću puta sretnija nego što bi bila sa onim koji joj nije došao.
&
Nešto slično bilo i u Rijeci, potvrdiše tatini rođaci iz Rijeke.
I ta mladenka iz Rijeke kaže da je presretna sa ovim sa kojim je sada.
Imaju i dvoje preslatke djece.
A njegova mama, ma sve joj kupuje i ne zna šta bi joj dala.....
&
- Ma, dijete, vrijeme liječi sve rane, reče moj tata i sažalno me primi za ruku.
Nek mu bude ta Gordana, a mi ćemo tebi naći pravog dečka, nastavi moj tata kojemu je očito netko uz put dao čašicu rakije.
Ili ju je uzeo sam od muke što se ova njegova opet dograbila harmonike .
( nastavit će se )