-Svi kod velikog hrasta!
Suutra svi kod velikog hrasta, vikali su mali šumski vilenjaci, trčeći k'o sumanuti velikom šumom.
&
Kad došlo „sutra“, a to bio Badnjak, stvarno se oko velikog hrasta okupile sve životinje.
I one male.
I one velike.
I one plahe.
I one opasne.
Vilenjaci rekli da se na Badnjak nitko nikoga bojati ne mora i da na Badnjak nitko nikome neće učiniti nikakvo zlo.
&
A onda se od potoka pokaza neko svjetlo i sa njim dođe Šumska Vila.
Premala.
Prelijepa.
Prenježna.
Ko'da je izašla, k'oda je nastala od bijelog i paučinastog maslačkova cvijeta.
&
-Drage životinje!
Već dugo osjećam da je neka velika tuga pritisla ovu našu šumu.
Tko je nesretan, ne k' kaže,pa ćemo probati razveseliti ga.
&
Svi smo nesretni, povikaše u glas životinje.
&
-A zašto?, upita blago Šumska Vila.
-Zato što je nama najteže, opet će u glas sve životinje.
-Kako najteže, začudi se Šumska Vila.
Ne može svima biti najteže.
-Može, može!, vikale opet uglas sve životinje.
&
Onda ih Šumska Vila prozivala jednog po jednog da čuje njegovu muku i tugu.
Imala, bome, što i čuti.
Bilo tu i muke i tuge .
Velike i prevelike.
&
-Ja ne želim više biti žaba, govorila je žaba.
Svi mi se rugaju.
Da imam buljaste oči.
I male noge.
I da sam ružna.
I da samo skačem i krekećem.
I da živim u mulju, rasplakala se na kraju krupnim suzama buljooka žaba.
&
-Pa što bi ti željela biti, sažalno će Šumska Vila.
-Želim biti Lastavica, iskreketa Žaba i prestade plakati
&
-Ja ne želim biti Tvor, tiho će Tvor.
I meni se svi rugaju.
I kažu da sam ružan.
I da me nitko ne voli jer stalno smrdim.
A ne smrdim, žalosno ćeTvor.
-Pa što bi ti onda htio biti, sažalno će Šumska Vila?
-Roda, spremno će Tvor.
Cijeli život želim biti Roda.
Da imam duge noge, lijepo tijelo i da se bijelim k'o bijeli dan.
&
Roda željela biti Miš.
Da ima malo tijelo i još manje noge, i da se za kišnih dana lijepo zavuče u toplu zemlju, a ne da kisne stojeći u vodi na nogama.
&
Male ptice željele biti male ribe.
Da budu pod vodom, a ne da ih po cijelom nebu love velike ptice.
Zec želio biti Lisica.
Lisica željela biti Vuk.
Vuk želio biti Lav........
I tako svi skupa dočekaše noć.
&
-Dobro, reče Šumska Vila.
Idite sad svatko svojoj kući i sutra, na Božić, želje će vam se ispuniti.
-Je l' svačije?, povikaše životinje s nevjericom.
-Svačije, svačije, obeća Šumska Vila i nestade u šumi.
&
Ali, obećanje ispunila.
Svaka životinja postala ono što je poželjela.
&
I svaka zažalila.
Još istog dana.
Roda postala mali, sivi Miš.
Cijeli dan bježala od Mačke i skrivala se u uskim i mračnim zemljanim hodnicima.
&
Žaba postala Lastavica.
Imala male oči i mala krila.a po cijelom nebu je lovio Jastreb
&
Tvor postao Roda.
Sve mu se uškorale duge noge dok je gazao u plićaku velikog jezera, ne bi li našao nešto za jelo.
&
Životinje sad tek bile nesretne, pa dozvale vilenjake da pozovu Šumsku Vilu da ih vrati u njihov prijašnji život.
&
Šumska Vila došla, pa im i opet ispunila želju.
Svaki postao ono što je nekad bio.
&
Silna radost zavlada među životinjama.
Tko trčao prije, trčao i sad.
Tko plivao prije, plivao i sad.
Tko nebom letio prije, letio i sad.
&
Tako je i s nama ljudima.
Svaki na ovaj Badnjak donosi svoju tugu.Svoj nemir. Svoje muke.
Ne trebamo mijenjati jedni sa drugima ni tuge ni muke.
Ali trebamo pomagati jedni drugima; tješiti jedni druge,hrabriti jedni druge.
Jer, iz svoje kože niti jedan Čovjek izaći ne može.
Niti treba.
Ali svakom od nas treba i utjeha.I pohvala. I ohrabrenje.
Ako budemo tako radili, doći će i nama Svjetlo i uliti radost u naše duše.
Neka Vam je blagoslovljen Božić.
Budite sretni i pomozite svima oko sebe da budu još sretniji.
Vaše
Mala Ladica, Velika Ladica i Mala Helenica