Matični ured je bio prekrasan.
- Šta tu ima biti prekrasno?, zapitala je moja mama.
&
Na prozorima divni bordocrveni zastori....
- Puni stoljetne prašine, nadovezala se moja mama.
&
- Crveni oni i sva im familija, pa nas u crveno i doveli.
Oni u zvijezdu vjeruju, kukavna nam majka , zavapi moja svekrva, k'o tiho, al' da se ipak čuje.
O moj , Bože, nastavi uzdišući, pa zar sam tako velika grešnica bila?!
&
I matične stolice bile prekrasne, presvučene u bordocrveni pliš.
&
- Mastan od ruku svih budala, koji su kroz njega prošli, pa se pokajali već nakon tjedan dana, nastavi moja mama, sad i ona uz neke uzdahe.
Valjda vidjela od moje buduće svekrve.
A za mladence je bio jedan prekrasan bordocrveni dvosjed.
&
Ja i moj budući muž smo izgledali baš kako treba.
U tim mladim godinama nije bilo na nama ni grama viška.
Ja još skoro bila i omršava.
No, kad smo sjeli, dvosjed najprije krcnu, a onda do samog poda propade cijelo sjedište, zajedno sa nama mladencima.
Vjerovali vi to sada meni ili ne, ali na žalost, to je čista istina.
&
Baš nas dvoje.
Ni nekih dvoje prije nas.
Ni nekih dvoje poslije nas.
Nego baš nas dvoje.
&
- Tako vam i treba, naskoči odmah moja buduća svekrva.
Kraj crkve se provesti, uh.....!
Eto vam vašeg matičnog.
Ni on vam ne daje blagoslov.
&
Kum Ljuba u drugom redu samo značajno obrisa neku šmuljavu suzu u oku.
&
– Ma šta je briše?!, pomislim ljuto.
Taman je tu trebala biti njena Gordana.
Ta bi propala do podruma.
&
Netko od naše rodbine zaključi da je to možda zato što smo oboje sjeli.
- Pa ,majmune, kako će nego oboje ?,hitro mu objasni netko drugi iz naše rodbine.
&
Brzo se nas dvoje podigosmo.
Tu se uzmuvao i matičar.
Kao, neka nam se daju neke dvije stolice.
Al' nema stolica.
Sve zauzete.
Nitko se sa njih ne diže.
&
– Neka se iz neke druge prostorije donesu dvije stolice, naredi matičar gledajući neodređeno u naše svatove, koji su sjedili iza nas.
Nitko ni makac.
&
Onda nas dvoje preuzmemo stvar u svoje ruke i objasnimo matičaru da mi , zapravo, ni ne volimo sjediti na vjenčanju, da nam skoro i drago što smo propali, da se puno bolje osjećamo stojeći, jer sada puno bolje vidimo (čika) matičara .
&
Svi naši rođaci i prijatelji s olakšanjem još bolje namjeste svoje stražnjice u prekrasnim bordocrvenim stolicama, sretni što ne moraju ustati i dati nam svoju stolicu.
&
Tako sam ja 2. svibnja te prekrasne 1981. godine ušla u brak čvrsto stojeći na zemlji i na svojim nogama.
(Nastavit će se)