Povratak

Bajka o jednoj Nemani




Iza sedam brda i sedam dolina, pa onda još iza sedam mora, bila na svijetu jedna čudna i prečudna zemlja.

A ljudi u njoj bili još sto puta čudniji.

Hodali polako.

Izgledali bezvoljno.

I,...svi bili  stari i prestari.

&

-Ljudi,pa što je vama, upita u čudu Putnik namjernik , koji je u čudnoj i prečudnoj zemlji bio samo u prolazu.

-Gladni smo,odgovori jedan od čudnih ljudi čudne zemlje.

-Pa to nije čudno,odgovori Putnik namjernik.

Sve su vam njive zapuštene.

I njive i voćnjaci.

Trebate ih obraditi.

Čudan čovjek čudne zemlje samo bezvoljno mahne rukom i prođe.

&

Nabrzo Putnik namjernik naiđe na druge čudne ljude.

Sjedili uz cestui okretali lice prema suncu.

-Ljudi, pa što vam se dogodilo?, upita ih Putnik namjernik.

Zašto sjedite u rano jutro uz cestu?

Hladno je.

Još ste u kućama trebali biti.

Razboljet ćete se ovako na otvorenom.

-Mi nemamo kuća,reče nekolicina čudnih ljudi te prečudne zemlje.

-Kako nemate,upita u čudu Putnik Namjernik.

-Pa tako, rekoše čudni ljudi i odmahnu bezvoljno rukom.

-Pa je l' baš nitko nema kuću, pa da se svi kod njega sklonite, upita Putnik namjernik.

-Imam ja, reče tiho jedan od  čudnih ljudi.

Al' nemam drva,pa nam onda ipak toplije ovdje nego u hladnoj i prehladnoj kući.

&

-A ,...tu smo!,ljutnu se Putnik namjernik.

Nasijecite si.

Ni ne vidite se od tolikih grmova i stabala, a vama zima.

Pa zebite onda,oštro će i ljuto Putnik namjernik.

Čudni ljudi samo odmahnu rukom.

-Ako siječemo,onda nas kazne, reče onaj što je još jedini imao kuću.

-O čudne zemlje.

I čudnih ljudi.

Gladni kraj njiva, smrzli kraj drva, reče Putnik namjernik i nastavi dalje, stalno se čudeći.

Čudom.

&

-Hej ti, stani malo, povika Putnik namjernik kad je konačno sreo jednog mlađeg čovjeka.

Mlađi čovjek stane.

-Pa reci mi,čovječe, kakva je ovo zemlja!?

Ja sam preko mnogih i mnogih zemalja prehodao, ovako nešto nigdje vidio nisam.

Ljudi gladni,prozebli, samo rukom odmahuju.

Pa šta je ovo?

                  &

-U ovoj zemlji živi strašna Neman,reče čovjek Putniku namjerniku.

-Kako?

-Gdje?,sad se već uplašeno uzokretao Putnik namjernik.

-Tamo,pokaza Čovjek rukom.

Na onom brdu.

-Pa što vam radi?, uplašeno će Putnik namjernik.

-Ma sve nam uzme.I pojede.

Što god i koliko god napravimo.

-Ozbiljno, s nevjericom će Putnik namjernik.

-Nekad smo i mi radili , nastavi čovjek.

Sve što je trebalo.

I sijali.

I sadili.

I kosili.

I stokom se bavili.

I drva za ogrjev pravili.

A onda došla  strašna Neman.

Ma zapravo, bila ona oduvijek tu, al' bila mala pa nam nije velikog zla radila.

Poslije narasla pa joj ne moš nasmagati.

-O jadni čovječe,sažalno će Putnik namjernik.

Al' kako ste bezkuća ostali?!

-A kako?!,odgovori tužno čovjek.

Koliko god mi naradili, strašna Neman vuikala da je malo.

Onda nam počeli pisati nekakve dugove na kuće.

I tako, malo pomalo, skoro svi ostadosmo na ulici, reče mladi čovjek čudne i prečudne zemlje.

I zaplače.

&

-Oooo, jadni moji ljudi, sažalno će Putnik namjernik.

Čuj, a reci mi gdje su mladi ljudi.

Samo sam tebe sreo u cijeloj zemlji.

-Ja sam bolestan.

Zato sam ovdje.

Ostali otišli.

Znaš kako se kaže: trbuhom za kruhom.

-A gdje su djeca?Ni jedno vidio nisam, ispitivao dalje Putnik namjernik.

-Po drugim zemljama.

Boje se ljudi.

Znaš kako je to u bajkama.

Kad Neman pojede sve što se pojesti može, traži  za jelo jedno po jedno dijete.

Boje se ljudi pa svak svoje poslao kud god je dalje mogao.

Samo da nisu u zemlji ovoj.

A sad jadni venu i tuguju za djecom.

Oni  tuguju ovdje, a djeca im tuguju u daljini.

Jer, svak svoju zemlju voli , kakva je, takva je. To znaš i sam.

Nego, požuri i ti iz te naše zemlje, da te noć ne uhvati.

-Hoću, hoću, i sam sam tako mislio, reče Putnik namjernik.

Reci mi još samo,kako se zove ta strašna Neman.

-A ne znam ni ja, pravo da ti kažem.

Najstariji kažuda se zove Porez.

Drugi kažu da se zove Namet.

Neki kažu da ih ima više.

Mi više i ne pitamo.

Kako god se zove da zove, nama loše i preloše, reče čudni Mladi čovjek, bolesno se zakašlje i krene niz cestu.


   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.