(slika sa interneta;svaka čast i iskreno divljenje s naše strane)
-E, ja ću sendviče.
-A ja ću sokove.
I kupit ću nam objema karte.
Bliže sam željezničkoj.
-Može.
Bit će nam to kraaasan izlet.
U Zagrebu nism obile skoro godinama.
Sniženja počela,kartice su spremne i čak ne pretjerano ispeglane.
&
-Pa,...znaš, i zaslužile smo da se malo poobučemo; makar na sniženju.
-Ma i moramo!,potvrdila sam Kolegici s posla.
Ipak radimo.
Ne možeš dolaziti svakakav.
A moja garderoba u najmanju ruku, isprana.
-Joj,...i sa mnom je isto tako, složi se moja Kolegica.
Pa vidiš me da stalno u istoj robi dolazim na posao.
&
Sažalijevale smo se tako, što svaka sebe, što onu drugu, pa i nekih desetak dana.
&
-Ma znaš, nije to više ni tako skupo, rekla sam ja.
-Nije, nije!,brzo se složila ona.
A,...imaš brate trgovina za svačiji džep.
-Pa istina!
Ne moramo nas dvije kupovati najskuplje.
Nek nam je samo novo.
Da se malo razveselimo.
-Ali, i treba nam, reče Kolegica.
Nekad mi teže ujutro odabrati što ću obući nego kasnije odraditi cijeli radni dan.
-Joj, živa istina.
Znaš da i meni tako, potvrdim ja, jer,....tako mi stvarno i je.
-Ma ima te robetine, nastavi Kolegica, al' nešto usko, nešto kratko, sve mi žao baciti.
Visi u ormaru,zauzima mjesto, a džabe što visi.
-Znaš, nadovežem se Ja, sad kad si kupimo novu garderobu, sve što nije za nositi, treba baciti.
I baš dobro i baš u zadnji čas smo splanirale taj Zagreb.
-Pa da!, potvrdi moja Kolegica.
Dobro je to i za psihu.
Malo promijeniš okolinu, prođeš drugim ulicama, vidiš druge ljude.
&
-Kad si ono rekla da počinju sniženja na 50 % ?
-Mislim petnaestoga.
Tako je pisalo na internetu.
-Čekaj, onda bi mi mogle ići 18-og.
To nam je prva subota iza.
-Možemo.
Znaš, toliko dugo nigdje nisam bila da se već samo i Tvojim sendvičima veselim.
Onim putnim.
Dobro ih„nafiluj“!
-Ma nemaš brige.
Znaš da sam Ja u tome besprijekorna.
&
-Piše na internetu da subotom rade do tri.
-Pa to nam posve dosta.
A poslije ćemo na ručak.
Da i mi jadne jednom pojedemo što nam netko drugi skuha.
-Super!
Dogovoreno.
&
-Znaš,bude meni nekad žao same sebe, rekoh Ja.
Samo radi, radi,radi.
Svaki dan.
I svaki dan jednote isto.
Radi na poslu.
Radi kod kuće.
Putuj.
Peri tu robu.
Peri sebe.
Peglaj.
Kuhaj.
Usisavaj.
-Baš si to dobro opisala, složi se sa mnom moja Kolegica.
(Nas dvije godinama radimo zajedno i jako se slažemo.)
I meni mene često žao.
Umor se gomila iz dana u dan, veselja niotkuda.
Radiš k'o lud na sve strane, nitko ni ne primijeti.
Osim ako nešto krivo napraviš, ili pak ne napraviš.
-Ma da!, nastavim Ja.
Nekad su žene naših godina već uveliko bile u mirovini.
Imale tople,udobne papuče,lagano kuhale, još lakše optrgavale suhe listiće na svojim lončanicama, poslije ručka prilegle.
-Nas dvije o tome ne možemo ni sanjati, reče, sad već jako tužno,moja Kolegica.
-Da, mi ćemo sa posla odmah na groblje, zaključim ja, još tužnije.
&
-Al' znaš,pribere se Ona.
Malo smo si i same krive.
Mogle smo ovakav izlet u Zagreb već sto puta organizirati.
Svaka nam subota slobodna.
Plaću imamo.
Kartice imamo.
Nitko nam ne brani.
Treba čovjek i sam o sebi misliti, a ne se samo sažalijevati
-Apsolutno si u pravu.
Nećemo se više ovako zapustiti.
-Nećemo!
&
-E, znaš zašto Te zovem.
Je s' gledala Dnevnik?
U Zagrebu zagađen zrak.
-Joj jesam !
Baš sam i ja Tebe htjela zvati.
Je s' čula da najavljuju snijeg u subotu?
-Joj, čula sam .
Pa da ne idemo onda??!!
-Ni meni se ne ide.
Pa nismo ni gole,ni bose da sad moramo ginuti zbog šopinga!
-Nismo.
-A i,....znaš mene.
Ja bih sigurno imala tlak.
Čim je nešto drugačije u danu, on samo „šinja“.
-Tako isto i sa mojim šećerom.
Garant bi biopreko 10.
A ja se još teško penjem i u vlak.
-I ja, ali,mislila sam, idemo dvije pa će jedna drugoj pomoći.
-Da , pomoći dobro pasti.
I ne daj, dragiBože, kuk slomiti.
Kad sam jednom davno putovala vlakom baš u Zagreb, jedna starija žena nogom promašila stepenicu, pala , ne na peron, nego pod vlak. Srećom je vlak stajao, a nju poslije hitna odvezla.
-Joj, daleko bilo.
Taman bi nam još i to trebalo.
&
-Ma znaš, ja se baš veselim što ne idemo.
Zavući ću se u sobu i peglati.
Ima te robetine,samo je treba popeglati presložiti da ti je ujutro spremna za obući.
-Znaš da ću i ja tako.
Nema ti ljepše nego peglati dok vani lijepo pada snijeg.
Ej, al' donesi Ti one svoje putne sendviče u ponedjeljak za gablec.
-Štima,dogovoreno.
Samo da ti još kažem, tko zna da li i griju vlakove.