Povratak

Šoping

(slika  sa interneta;svaka čast i iskreno divljenje s naše strane)

-E, ja ću sendviče.

-A ja ću sokove.

I kupit ću nam objema karte.

Bliže sam željezničkoj.

-Može.

Bit će nam to kraaasan izlet.

U Zagrebu nism obile skoro godinama.

Sniženja počela,kartice su spremne i čak ne pretjerano ispeglane.

&

-Pa,...znaš, i zaslužile smo da se malo poobučemo; makar na sniženju.

-Ma i moramo!,potvrdila sam Kolegici s posla.

Ipak radimo.

Ne možeš dolaziti svakakav.

A moja garderoba u najmanju ruku, isprana.

-Joj,...i sa mnom je isto tako, složi se moja Kolegica.

Pa vidiš me da stalno u istoj robi dolazim na posao.

&

Sažalijevale smo se tako, što svaka sebe, što onu drugu, pa i nekih desetak dana.

&

-Ma znaš, nije to više ni tako skupo, rekla sam ja.

-Nije, nije!,brzo se složila ona.

A,...imaš brate trgovina za svačiji džep.

-Pa istina!

Ne moramo nas dvije kupovati najskuplje.

Nek nam je samo novo.

Da se malo razveselimo.

-Ali, i treba nam, reče Kolegica.

Nekad mi teže ujutro odabrati što ću obući nego kasnije odraditi cijeli radni dan.

-Joj, živa istina.

Znaš da i meni tako, potvrdim ja, jer,....tako mi stvarno i je.

-Ma ima te robetine, nastavi Kolegica, al' nešto usko, nešto kratko, sve mi žao baciti.

Visi u ormaru,zauzima mjesto, a džabe što visi.

-Znaš, nadovežem se Ja, sad kad si kupimo novu garderobu, sve što nije za nositi, treba baciti.

I baš dobro i baš u zadnji čas smo splanirale taj Zagreb.

-Pa da!, potvrdi moja Kolegica.

Dobro je to i za psihu.

Malo promijeniš okolinu, prođeš drugim ulicama, vidiš druge ljude.

&

-Kad si ono rekla da počinju sniženja na 50 % ?

-Mislim petnaestoga.

Tako je pisalo na internetu.

-Čekaj, onda bi mi mogle ići 18-og.

To nam je prva subota iza.

-Možemo.

Znaš, toliko dugo nigdje nisam bila da se već samo i Tvojim sendvičima veselim.

Onim putnim.

Dobro ih„nafiluj“!

-Ma nemaš brige.

Znaš da sam Ja u tome besprijekorna.

&

-Piše na internetu da subotom rade do tri.

-Pa to nam posve dosta.

A poslije ćemo na ručak.

Da i mi jadne jednom pojedemo što nam netko drugi skuha.

-Super!

Dogovoreno.

&

-Znaš,bude meni nekad žao same sebe, rekoh Ja.

Samo radi, radi,radi.

Svaki dan.

I svaki dan jednote isto.

Radi na poslu.

Radi kod kuće.

Putuj.

Peri tu robu.

Peri sebe.

Peglaj.

Kuhaj.

Usisavaj.

-Baš si to dobro opisala, složi se sa mnom moja Kolegica.

(Nas dvije godinama radimo zajedno i jako se slažemo.)

I meni mene često žao.

Umor se gomila iz dana u dan, veselja niotkuda.

Radiš k'o lud na sve strane, nitko ni ne primijeti.

Osim ako nešto krivo napraviš, ili pak ne napraviš.

-Ma da!, nastavim Ja.

Nekad su žene naših godina već uveliko bile u mirovini.

Imale tople,udobne papuče,lagano kuhale, još lakše optrgavale suhe listiće na svojim lončanicama, poslije ručka prilegle.

-Nas dvije o tome ne možemo ni sanjati, reče, sad već jako tužno,moja Kolegica.

-Da, mi ćemo sa posla odmah na groblje, zaključim ja, još tužnije.

&

-Al' znaš,pribere se Ona.

Malo smo si i same krive.

Mogle smo ovakav izlet u Zagreb već sto puta organizirati.

Svaka nam subota slobodna.

Plaću imamo.

Kartice imamo.

Nitko nam ne brani.

Treba čovjek i sam o sebi misliti, a ne se samo sažalijevati

-Apsolutno si u pravu.

Nećemo se više ovako zapustiti.

-Nećemo!

&

-E, znaš zašto Te zovem.

Je s' gledala Dnevnik?

U Zagrebu zagađen zrak.

-Joj jesam !

Baš sam i ja Tebe htjela zvati.

Je s' čula da najavljuju snijeg u subotu?

-Joj, čula sam .

Pa da ne idemo onda??!!

-Ni meni se ne ide.

Pa nismo ni gole,ni bose da sad moramo ginuti zbog šopinga!

-Nismo.

-A i,....znaš mene.

Ja bih sigurno imala tlak.

Čim je nešto drugačije u danu, on samo „šinja“.

-Tako isto i sa mojim šećerom.

Garant bi biopreko 10.

A ja se još teško penjem i u vlak.

-I ja, ali,mislila sam, idemo dvije pa će jedna drugoj pomoći.

-Da , pomoći dobro pasti.

I ne daj, dragiBože, kuk slomiti.

Kad sam jednom davno putovala vlakom baš u Zagreb, jedna starija žena  nogom promašila stepenicu, pala , ne na peron, nego pod vlak. Srećom je vlak stajao, a nju poslije hitna odvezla.

-Joj, daleko bilo.

Taman bi nam još i to trebalo.

&

-Ma znaš, ja se baš veselim što ne idemo.

Zavući ću se u sobu i peglati.

Ima te robetine,samo je treba popeglati presložiti da ti je ujutro spremna za obući.

-Znaš da ću i ja tako.

Nema ti ljepše nego peglati dok vani lijepo pada snijeg.

Ej, al' donesi Ti one svoje putne sendviče u ponedjeljak za gablec.

-Štima,dogovoreno.

Samo da ti još kažem, tko zna da li i griju vlakove.

       

 


   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.