(slika s neta; svaka čast; na ideji i na izvedbi)
-Ružan je i strašan.
Pričuvaj ga Ti.
Meni ga nitko ne bi oprostio.
Na Tebi ga nitko neće ni primijetiti.
Nitko si i ništa.
Neće se nitko ni čuditi.
Neće Ti zamjerati.
A mene bi pokopao (grijeh).
&
-Dobro, reče pomirljivo i poslušno Nitko i ništa žena , natovari sebi na leđa strašan, prestrašan, ma užasan grijeh Ugledne gospođe i tako postade Čuvarica grijehova.
&
Ugledna gospođa zadovoljno ode u svoj ugledni život stvarati nove grijehove.
Sada i više.
Što ne bi?!
Sada ima svoju Čuvaricu grijehova.
&
-Poslala me Ugledna žena k Tebi.
Kaže da Ti čuvaš tuđe grijehove, pa sam i ja donijela svoj, reče jedna, još Uglednija žena , stojeći na vratima Čuvarice grijehova.
Čuvarica grijehova se sažali na Ugledniju ženu, pa i njen grijeh uze na svoja leđa.
&
-Nikom ne reci da je moj, reče Najuglednija žena.
Smijat će mi se!
Zamrzit će me!
Osudit će me!
Izgubit ću i ugled i sve što imam.
-Kome bih rekla i zašto bih rekla, odgovori mirno Čuvarica grijehova.
-Dobro, vjerujem Ti, ali,....ako ipak netko pita, reci da je grijeh Tvoj.
-Pa na mojim je leđima, odgovori smireno Čuvarica grijehova.
Onda je moj.
I vidi se, i podrazumijeva se, reče Čuvarica grijehova.
-Ma da, Tebi i priliči.
Uostalom, Ti ništa ne bi izgubila, reče Najuglednija žena na odlasku.
Naravno ;
bez hvala i bez oprosti.
&
I tako ljudi dolazili jedan po jedan, natrpavali svoje grijehove (kojih su se stidjeli, al' ipak ih činili) , na leđa Čuvarice grijehova.
&
Trajalo to godinama.
Desetljećima.
Cijeli jedan ljudski život.
&
Nije odala nikada nikog.
I nikada nikom.
Šutjela.
Trpjela.
I durala tuđe sramote na svojim leđima.
&
Onda zatvorila svoja vrata.
Svima.
Da joj više nikada i nitko ne donese svoje grijehe.
I svoje sramote.
&
-Šta joj je?!, govorili u čudu ljudi.
&
A ona se samo umorila.
Od ljudi i svega što je u njima.