[Video kako Helenka nosi drva pogledjate na našoj Facebook stranici]
-Milo bakino, pa znaš da moram na posao i da te nema tko čuvati.
-A da povedeš i mene?!
Ja ću ti sve pomagati na poslu.
-Ne mogu, zlato bakino!
Djeca ne smiju dolaziti na posao.
-Ali, bako, pa ja više nisam dijete. Sad ću imati osam godina.
I sve ti kod kuće radim.
I kažeš da sve radim bolje od tebe.
- Ma znam, milo, ali te na posao ne smijem voditi.
- A da me ostaviš kod ove gospođe iz trgovine.
Ona samo prodaje.
- To je njen posao. Ni ona ne smije nikoga čuvati dok radi.
- Pa mogu ja ostati sama kod kuće.
Slagat ću drva dok ti dođeš sa posla.
&
Imala Helena još stotinu ideja.
Neprovedivih i nemogućih.
&
- Kaže tata da malo moraš prije škole otići i kod druge bake.
- Neću ići kod druge bake.
- Kod nje nikad nema „krvavog posla“ k'o kod tebe!
Druga baka sve poradi sama.
Ili joj radi dida.
I ne zna se ni igrati.
&
- Al' moraš ići u školu.
- Ne moram!
Bit će opet korona, pa onda učimo od kuće.
A ja bih učila od tvoje kuće dok si ti na poslu, pa ne moram otići od tebe.
&
Ipak je morala otići.
&
Meni ostalo puno „krvavog posla“.
I njena žuta lopta pod muškatlom.
I biciklić u šupi.
I reketi.
I lutke.
I robot koji svijetli i zuji.
I roza „ajkula“ koja je plivala u kadi dok se ona kupala.
I milijun uspomena na još jedno divno ljeto, koje smo ja i moja Helenka provele zajedno.
„Krvavo radeći“.
&
Otišla je plačući neutješno.
Kad je iz dvorišta izašao auto iz kojeg je mahala svojim ručicama, skoro me tuga ugušila.
- Milo,bakino, ostavit će tebi tvoja baka „krvavog posla“ da imaš kad opet dođeš , govorila sam kroz suze.
Ako mi srce do tada ne prepukne od tuge.