(Slika s neta)
Malo tko nije čuo onaj vic o Čovjeku koji je izumio mišolovku.
Pa je Drugi doradio.
No, za one koji ipak nisu čuli, evo na brzinu.
&
Dakle, ovdašnji ljudi odvajkada odilazili u inozemstvo.
Tamo odilazili vlakom, nazad se vraćali limuzinom.
Svojom, tuđom,posuđenom,nije bitno.
Bitno je bilo samo da je limuzina.
&
Pa onda dođu na kram, kirvaj, kako se već gdje zove.
I,…ravno pred crkvu.
&
Mi koji se nikad nismo odvažili otići, nismo nikad ni saznali kako tamo žive ti koji su otišli.
Al’ mi zato nikada nismo imali ni limuzinu.
Ni posuđenu, a kamoli svoju.
Tek kakav prohrđao autić, davno kupljen na kredit.
&
U jednom selu bila dva rođaka.
Stariji i mlađi.
Odavno se prejeli siromaštva, pa i oni odluče pokušati.
Nemaju što izgubiti.
Gladan jedan, gladan drugi.
Gladni bili i juče, i prekjuče, i danas.
E, sutra nećemo, obećaju oni sami sebi.
&
Odlučiše otići jedan po jedan.
Učini im se tako sigurnije.
Sa to malo novaca što su imali, najprije će otputovati Stariji.
Odlučili se za Njemačku.
A ovaj Mlađi će čuvati ovo sirotinje kod kuće.
Kad se stariji malo snađe i ponešto zaradi, poslat će ovom Mlađem za kartu.
&
Rečeno, učinjeno.
Nije dugo trajalo, evo Ti Starijeg u velikoj, sjajnoj limuzini.
Za prvi kirvaj.
Pa pred crkvu.
Ravno.
&
-Pa što učini da se tako obogati, upitaše svi ,pa i njegov Mlađi rođak.
&
-Izumio mišolovku,odgovori ovaj ne izlazeći iz limuzine, ni na ispovijed, ni na pričest.
&
-Nas si naš’o lagat, zagrmiše ljuto ovi što se natiskali oko limuzine.
Pa mišolovka je izumljena prije nego si se ti rodio.
-E da!,odgovori ovaj iz limuzine.
Al’ ja sam je doradio.
&
I onda im potanko ispriča kako je na sredinu mišolovke pričvrstio žilet, pa s lijeve strane žileta stavio komadić salame, a sa desne komadić sira.
-Ma nemoj, pa kakva je to mišolovka.
-Odlična.
Dođe miš,pogleda lijevo u salamu, pa desno u sir, pa lijevo, pa desno, bil’ salame , bil’ sira?
Sir, salama, sir ,salama ,sve glavom preko žileta i tako si razreže vrat.
&
Uvažir’o se ovaj u limuzini ,neće Mlađem rođaku dati ni za kartu, a kamoli više jer veli,….on je sebi stekao.
I nije mu bilo lako.
Trebalo to,bome, i misliti, i smisliti.
&
-Dobro, nisi ti od mene ni ljepši,ni pametniji.
Ni hrabriji.
Ni vredniji.
Kad si mogao ti, ja mogu samo bolje.
&
Sve tako i bilo.
Mlađi rođak pred crkvu navezao još veću limuzinu od ovog starijeg.
I oko njegove limuzine tiskali se mještani, i njega pitali kako se obogatio.
-Nisi valjda i ti izmislio mišolovku, ispitivali svi.
-Nisam izmislio, ali sam doradio onu koju je izmislio moj Stariji rođak.
-Pa kako,ispitivali zapanjeno svi.
-Tako.
Ja mak’o salamu sa desne strane i sir sa lijeve strane.
Ostavio samo žilet.
Dođe miš, pogleda lijevo, nema salame, pogleda desno, nema ni sira.
Nema salame, nema sira, nema salame, nema sira, čudio se miš glavom preko žileta sve dok si nije prerezao vrat.
I eto, sad svi kupuju moje mišolovke i silne sam novce zaradio.
&
E,…tako nekako i mi.
K’o ovaj drugi miš.
Nema izložbi.
Nema nagradnih igara.
Nema za Uskrs.
Nema za Božić…….
(Nastavit će se)