Povratak

Nije lako




Teško je ovih dana dijeliti s ljudima planetu Zemlju.
Teško je i bilo što napisati.
Gotovo nepotrebno.
Jer,....onima što peru ruke, paze na razmak, nose maske,...i ne treba pisati jer sve to znaju i sve to rade.
A onima što sve to ne rade, džabe i pisati.
                                                                    &
Neki  ne vjeruju.
Drugi vjeruju, al' ne vjeruju da će baš njih „zgrabiti „ virus.
Pa se smiju i rugaju onima što paze.
Na sebe.
I na druge.
                                                                  &
Trese se jutros internet od svatovskih kola i pjesme.
Isprepleli ljudi ruke.
Da li oprane, ili ne,...tko bi to sad znao.
Pjesma samo ori.
A zubi se bijele.
Kome pravi, kome socijalni.
                                                                  &
-Hvala dragom Bogu, tako i treba, rekla bih još lani u ovo doba.
Al' danas ne.
                                                                   &
Sjećam se rata.
-Ne idite kućama, snajperi  vrebaju!, bila je preporuka,  ili zabrana, ne sjećam se više.
No,...išlo se.
Kako se ne bi išlo?!
Jer,...'ko je taj, da ga vidim, tko ti može zabraniti da ideš svojoj kući !?
Nema toga.
No,... ipak je bilo.
Bio je snajper.
I bila je smrt.
Bez pregovaranja.
I dogovaranja.
I žaljenja.
I kajanja.
Smrt! Zauvijek.
                                                                   &
Na samom početku rata nas dvadesetak  se sklonili u naš podrum.
Nekako nam se baš taj podrum činio najsigurnijim.
A i....da nitko ne bude sam u svojoj kući.
                                                                  &
Oko nas barikade.
I tuđa vojska .
Opasna i prijeteća.
Nad nama granate.
Samo fijuču.
A strah pritisao zemlju k'o gusta magla.
                                                                    &
Ja noć provodila u kutu toga podruma, topleći i tješeći svoju djecu.
Da se ne boje.
Da ne plaču.
Da ne privuku pozornost.
Da nas tuđa vojska oko nas ne dođe pobiti zbog plača djece.
Za dana u podrum donesem vode i hrane .
Ostali se smijali.
Mom kukavičluku.
Po sto puta izlazili iz podruma.
Neki bili gladni.
„Pa,...nisu štakori da jedu u podrumu.
Nego su ljudi.
Trebaju stol.
I stolicu.“
Pa otišli u kuću jesti.
Neki bili žedni.
Pa opet izlazili iz podruma, palili svjetlo, budili djecu, išli u kuću nešto popiti.
Neki bili „hrabri“.
Pa i oni svaki čas izlazili iz podruma, palili svjetlo, budili djecu.
„Ono,...da vide gdje je vojska.“
A vojska bila tuđa.
Imala prave puške.
I prave metke.
I bila svud oko nas.
                                                                                     &
U logoru na kraju završila ja.
Žena iz ćoška podruma , koja je samo tješila i toplila svoju djecu.
                                                                                         &
Tako će biti i sa ovim veselim svatovima.
Zarazit će nekog doktora, koji  treba i drugim ljudima.
Zarazit će poneku medicinsku sestru, kojih nije bilo dovoljno ni prije pandemije.
Uzet će bolesnički  krevet nekoj „ženi iz ćoška“, koja se nije svojom  krivnjom  zarazila.
                                                                                       &
Dok ne dođe veliko zlo, i ne poznajemo se.
I ne znamo sa kim živimo u ulici, u gradu, na poslu. 
                                                                                        

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.