Type your content here...
Ma kakav Lav, ljudi dragi, Miš je kralj svih životinja.
&
Kad zaraza došla i u šumu, pozove Lav sve životinje da se okupe kraj potoka.
&
-Slušajte me dobro!
Potok i njegova bistra voda su naš jedini spas od ove zaraze i zato ga trebamo čuvati k'o oči u glavi.
Samo tako ćemo svi skupa preživjeti, govorio je Lav.
Iz potoka svi piti, al' u njega ništa ne bacati.
Ništa! Jeste li razumjeli?!
Niiiiiiišta!!!
&
Sve životinje razumjele.
Da li će poslušati, to još nisu odlučile.
Paaa,...imaju i one i svoju glavu i svoju pamet.
Istina, glava im manja od lavlje, al' zato pamet puuuno, puuuno, puno veća nego u Lava.
&
-Neka njemu njegove pameti, govorio je Miš.
Ja imam svoju.
Od kada znam za sebe, idem kud hoću, cičim kad hoću, grizem šta hoću.
Nije mi ni do sada Lav krojio gaće, pa neće bome ni od sada, kaže Miš pa trkne neku prljavštinu nogom u potok.
Baš Lavu za inat.
On će meni kako ću ja, govorio Miš, sad već samom sebi u brk, odilazeći sa sastanka.
&
Nakon nekog vremena, Lav opet sazove sastanak kod Potoka.
-Ljudi, rikne Lav koliko je god mogao.
Potok je stalno prljav.
A iz njega svi pijemo.
Razboljet ćemo se.
Zarazit ćemo se.
I vi i ja.
Od danas će ga čuvati Orlovi.
Tko baci nešto u potok, završit će u orlovim pandžama.
&
Sad se životinje zamisle , uozbilje i... odluče slušati.
- Sa Orlovima nema šale, govorile uplašeno jedna drugoj.
&
-Ja sam svoje rekao, reče Miš.
Ne bojim se Lava.
Ne bojim se ni Orla.
Imam ja svoju pamet.
I svoje rupe.
Puna ih zemlja.
Dok me Orao ugleda, pa dok se sjuri, ja sam već u rupi, govorio Miš, sada već samom sebi u brk, odilazeći sa sastanka, pa i ovoga puta trkne nogom neku prljavštinu u potok.
Baš za inat.
&
Evo, dogurali smo do polovine studenog.
Većina nas.
Hvala dragom Bogu na tome.
-Ovih dana najavljuju i cjepivo protiv ove strašne zaraze.
Ne jedno, nego čak tri.
Hvala i na tom Dragom Bogu i pametnim ljudima.
&
Čuvam se koliko god mogu.
Iako,...Miševi trče na sve strane.
A jesti se mora.
-Samo da naplatim, ljubazno reče trgovkinja kad sam prošli tjedan u jednoj trgovini zatražila da mi nareže salame.
-Nema problema,odvratim ja.
Kad trgovkinja zatvori kasu u koju je maločas razvrstala, što kovani, što papirnati novac od kupca prije mene, odmah poče meni rezati salamu.
Nije oprala ruke.
Nije navukla rukavice.
Sa novca na salamu.
Direktno.
Uzela sam salamu, ali je jela nisam.
&
Juče u tjednu nabavku otišla u drugu trgovinu.
Opet pred frižider.
-Kako ste, gospođo?
Dugo vas nije bilo, reče mi ljubazna trgovkinja s druge strane frižidera.
Zvonko, srdačno i nasmijano.
Maska joj ne smeta.
Zgužvana joj ispod brade.
Možda ista još od ponedjeljka.
Bar je tako izgledala.(maska)
A Orlova ni na vidiku.
&
Na ulasku u ustanove mjeri se temperatura.
Ali ne svima.
&
-Kao da to i vrijedi, reče Miš.
&
I za dezinfekcijska sredstva u bocama na ulazu zaduženi su miševi.
Pa naravno, neće to raditi Lavovi.
A miševi k'o miševi, samo svoju pamet slušaju pa razrijede dezinficijens više nego je propisano.
-Ma, izjede nam ruke, rekoše miševi zaduženi za one tekućine na ulazu u svaku trgovinu, ustanovu...
Jer, pa valjda znaju miševi kako to treba.
&
A Orlova niotkuda.
&
Dragi,Bože, sačuvaj nam zdravlje.
Jer, drugi nitko to neće.