Mislila sam, ako ikada prođe rat, ako ga preživimo, porušit ćemo sve „plotove“, povadit ćemo sve međeše.
Uzimat ćemo samo koliko nam za život treba.
Da bude za sve.
Da nitko gladan ne ostane.
&
Rat je prošao.
Hvala dragom Bogu, i živi smo ostali.
Ali,...nismo srušili „plotove“, ni izvadili kamene međaše.
I,..nismo uzimali samo koliko nam treba, nego koliko god je išlo.
Koliko god se dalo zgrnuti.
Nasteći.
Koliko god se moglo sakriti.
&
Poslije zla svakojaka.
Negdje vatra.
Negdje voda.
Negdje vjetrovi što ruše sve pred sobom.
&
Onda, slučajno ili ne, dođe „corona“.
U cijeli svijet.
Ulazi na svaka vrata.
Traži ljude i njihove živote.
&
Nit ju tko znao, nit poznao.
Ipak, uveli nam mjere .
Da nas zaštite.
Kako najbolje znaju i umiju.
Jer, priznaše na samom početku pandemije da ne znaju ni oni puno o tom virusu.
Da uče u hodu.
Da se trude spasiti svaki život.
&
Al' mi k'o mi!
&
Ma što će nama maske?
I da ga vidimo tko će nas natjerati da ih nosimo.
Jer,....mi imamo svoju slobodu.
Čak Ustavom zagarantiranu.
I pravo na tu slobodu.
&
Imaš, Čovječe!
Slobodu umrijeti.
Kada god hoćeš.
I kako hoćeš.
Ali ne i drugog u smrt povući.
Jer,...i taj drugi ima slobodu.
Slobodu živjeti.
Također Ustavom zagarantiranu.
Otkuda tebi onda pravo disati u njega bez maske ?
Otkuda?
Tko ti je dao to pravo?
Tko ti je dao pravo odlučivati da li će ljudi oko tebe živjeti ili umrijeti?
Dragi moj, ti imaš pravo samo na jedan život.
Taj tvoj.
I radi s njim što hoćeš.
Ali tuđe živote ne diraj!
I stavi tu masku.
Stavi je pravilno.
Tako da prekrije i nos i usta.
Da ne ubijaš ljude oko sebe.
Je l' možeš ti to nekako razumjeti?
Ako ne možeš, onda budi odgovoran, savjestan i discipliniran.
I to će pomoći.
To bi nekako mogao.
A ne da ti nos viri preko maske u svakoj ustanovi gdje zađemo.
&
Drhture ljudi u hladnim kontejnerima u koje su smješteni nakon zagrebačkog potresa.
&
A mi se iz toplih kuća nadmudrujemo.
Hoćemo li maske.
Ili nećemo maske.
Kažu, ne mogu disati kroz maske.
Možda će biti lakše disati na respiratoru?(Ne daj,Bože, nikome)
Ako ga uopće bude bilo za svakoga.
Ili možda, kad je maska tako problematična, da se probaju liječnički kombinezoni iz kojih ne smiju izaći šest sati čak ni na wc.
Kako oni dišu?
Je l' se netko pitao?
&
Kod nas uvijek tako.
Prihvatimo se nečeg laganog, jaaaako laganog, nečeg oko čega možemo“lampati „ do sudnjeg dana
Bez odgovornosti.
Samo nek se „lampa“.
Dok od zime drhture ljudi u kontejnerima u koje su smješteni nakon zagrebačkog potresa.
&
Protiv smo i novčanih kazni.
Zašto?
Milijun puta zašto?
Pa,...ako nosiš masku, nema kazne.
Ako je ne nosiš, plati, brate!
I nek ona ide u državni proračun.
Nek se od tvoje kazne uvede grijanje u hladne kontejnere stradalnika od potresa.
I ta kazna je premalo za opasnost koju širiš.
Za živote koje ćeš možda baš ti imati na savjesti.
&
-Kako sam silno pogriješio s tim ljudima, govorio je sam sebi dragi Bog na Nebu.
Ne rade im srca.
Da sam im napravio dobra srca, voljeli bi jedan drugoga.
Čuvali bi jedan drugoga.
Bojali bi se jedan za drugoga.
Samo da imaju dobra srca, nikakve im mjere ni kazne ne bi trebale, reče dragi Bog sam sebi i uputi se preko neba.
Do onih bijelih oblaka.