U našoj kući Božić je uvijek dočekivao Veliki Bor.
Cijeli Badnjak su ga ukrašavali.
-Joooj,da bar mene tako, mislio sam tiho.
-Ma šta tebe!?,rugao mi se Veliki Bor, kao da je čuo moje misli.
A možda sam ih u toj čežnji čak i rekao glasno.
-Tebe Božić ne bi vidio ni da su te okitili.
Pa pogledaj se koliki si!
Manji od moje najmanje grane.
I on bi da ga se kiti, govorio je Veliki Bor.
&
Onda bi svi otišli spavati, a Veliki Bor je ostao čekati Božić i od njega za kuću i ukućane preuzeti Božji blagoslov.
Ali i poklone.
&
Mene nitko nije gledao ni na Badnjak, a kamoli na Božić.
Ja sam uvijek bio samo dekoracija u nekom kutu kuće.
Bez kuglica.
Bez lampica.
Bez poklona ispod mojih grana.
Bez mene se uvijek moglo.
Božić je dolazio,nije me vidio, ni za mene pitao.
Božić je odlazio,nije me pozdravio.
&
-'Ajde, Mali, ove godine ćeš ti biti glavni Bor, govorila je Gazdarica, vadeći me iz moje kutije.
-Bože, pa je l'ja to sanjam?
Ma sigurno sanjam.
To ne može biti.
To nikad nije bilo.
&
-Zbog corone svi putevi zatvoreni, uzdisala je tužno Gazdarica.
Ni moja Helenka ne može doći, čak ni na Božić.
E, moj Mali,darova sigurno neće biti, a možda nam čak ni Božić neće doći.
Nećeš Ti, tako mali, moći cijelu noć biti budan i dočekati ga, reče Gazdarica i tiho zaplaka.
&
Ali, došao je.
Božić je došao.
Noćas.
Ja sam ga dočekao.
I vidio.
I On je mene vidio.
I rekao i da sam krasno okićen.
Za Veliki Bor nije ni pitao.
I predao mi Božji blagoslov, ali i poklone, da ih pod mojim granama čuvam do jutra.
&
Eto, dragi Ljudi,vidite da je Božiću svaki bor važan.
Bio on veliki,ili mali.
Tako mu je i svaki Čovjek važan.
Zato, čuvajte jedni druge.
Volite jedni druge.
Da ostanemo zdravi.
I živi.
Pa da za idući Božić svi mogu doputovati.
I jedni druge poljubiti.
I jedni druge zagrliti.
I oko stola se okupiti.
Nek vam je svima blagoslovljen Božić.
Sve vas voli Mali Bor,
koji je, bome, cijelu noć ostao budan i , bome, dočekao Božić
(Zapravo, spasio Božić.)