E da,...i ovo bilo u jednoj velikoj, velikoj šumi.
Odavno se u njoj nije živjelo kako šumi priliči.
Znao to i Gavran, koji u toj šumi bio starješina svih životinja.
Otkud on?, pitat ćete.
Tako ne ide ni u jednoj basni.
Pa da, al' u ovoj bilo baš tako.
To je po novom.
Jer basnopiscu bilo već dosta medvjeđe pravde.
&
Pa tako u toj šumi vladao Gavran.
A zapravo, svaka životinja radila što je i kako je htjela.
Jer Gavran letio sporo, pa nikad nije stigao preletjeti preko cijele šume.
I letio nisko, pa u letu slabo koga i vidio.
Kad nešto baš i vidio, malo zagraktao, al' za njegovo graktanje slabo tko i mario.
&
Onda se nadigli ljudi.
- Tvoji vukovi razderali naše ovce, ljutito povikaše Gavranu.
- Lisice iz tvoje šume odnose naše kokoši.
- Divlje svinje ne jedu šumski žir već dolaze sve do naših njiva.
Izjedoše nam sve do čega dođu.
- Slušaj, Gavrane, il' sam krivce utjeraj u red, il' ćemo mi puške napuniti.
- Sam ću, sam ću, odgovori Gavran.
&
Kad ljudi otišli, sazva Gavran sve životinje i prenese im što su ljudi rekli.
– Eto, recite sami, reče Gavran u ovoj modernoj basni.
Svi sve znamo i svi se poznajemo.
Ja sam samo prvi među jednakima.
- Kriv je Vrabac!, poviče Lija
.
– Zašto Vrabac?!, u čudu će Gavran.
- Zato, odgovori Lija.
Po cijeli dan leta po šumi.
Meni to smeta.
I stalno živka.
Pa me to živcira.
Toliko se uzrujam da moram izaći iz šume.
Naprosto moram.
Idem što dalje da ne čujem to živkanje.
Putem ogladnim, naiđem na selo, spazim kokoš...Pa šta ću?
Budem gladna od tolikog hodanja.
&
- Pa je, odgovori starješina Gavran.
- Baš tako i samnom, poprihvati Vuk, ( kad se Lisica već toga tako pametno sjetila).
I ja jadan bježim od tog nesnosnog živkanja, pa kad tako uzrujan vidim ovcu, razgulim je baš zbog tog živkanja.
Sve mi u glavi odzvanja : živ, živ, živ.....
&
- Pravo kažete, prijatelji, zabrunda Medo.
I mene toliko izbezumljuje to živkanje da nekad i čovjeka moram razderati da se smirim.
- Vrabac, Vrabac, prosikta i Zmija Otrovnica.
- Vrabac, Vrabac, reče i Jastreb svojim oštrim kljunom.
- Vrabac!, poviče i Divlja Mačka.
- Vrabac, Vrabac, tiho će i ostale, male životinje, koje su u strahu stajale kraj ovih velikih, jedva čekajući da se sastanak završi .
&
Tako Gavran iz šume istjera Vrapca.
&
Onda odleti u selo i povika:
- Ljudi, od danas možete mirno živjeti uz šumu.
I bez straha napasati svoje ovce.
I pustiti svoje kokoši.
Jer,...pronašao sam krivca.
I otjerao ga iz šume.