-Šta misliš, da li da krenemo?, pitao zeleni izdanak plavog zumbula svog prvog susjeda.
Zelenog izdanka roza zumbula.
&
-Ja se još bojim, veli zeleni izdanak rozog zumbula.
Znaš kakva je veljača.
Najprije te suncem namami, a onda te mrazom pofuri, zaključi zeleni izdanak rozog zumbula.
&
-Ma i ja se bojim mraza.
Ali,...ako zbog straha ne procvatemo, usahnut će nam lukovice i opet ništa od cvijeta.
&
Mislili se i premišljali tako zeleni izdanci plavog i roza zumbula.
Svakog podneva čvrsto odlučili sutra procvasti i svakog jutra zbog hladnoće odustajali.
&
-Ja ipak mislim da krenemo,opet će izdanak plavog zumbula.
-A ako se smrznemo?, plašljivo će Rozi.
-Ja sam odlučio, reče Plavi.
Ja sutra izbacujem cvjetove, pa kako bude.
-A šta ću ja jadan?,sa strahom će Rozi.
-Pa ne znam, odgovori Plavi.
Susjedi smo.
Prijatelji.
Skoro braća.
Al' ipak, svak svojom glavom misli i za sebe odlučuje, reče Plavi, sklopi svoje zelene izdanke oko male cvjetne stapke i zaspe.
Jer, veliki je njemu sutra dan.
Treba procvasti.
I hoće.
Pa kako bude, bude.
Odlučio je.
&
Zeleni izdanak Rozog zumbula nije zaspao.
Od brige i straha ga boljela cijela lukovica.
Što bi; kako bi; da li bi i on?
Ili možda ipak ne bi?
&
-Sto mu gromova!
Prestani se već jednom meškoljiti i uspijati, podviknu oštro bijeli Narcis, koji je procvao još prije nekoliko dana.
Odluči se već jednom i pusti nas ostale da spavamo, nastavi bijeli Narcis grditi zelene izdanke rozog zumbula.
Uostalom, dragi Bog je svakom dao slobodu, pa i tebi.
Ako ćeš cvasti, cvati, ako nećeš, nemoj, samo nas pusti da spavamo .
&
Prikazuju se ovih dana snimke vlažnog „stana“, koji Država navodno ilegalno naplaćuje srednjovječnoj ženi .
Malo je reći „užas“.
Ona i kći, k'o dvije krtice ispod zemlje.
Kaže, žive tu već godinama.
&
-A zašto?,pitam se ja koja svakodnevno putujem kroz prazna slavonska sela.
Kuća do kuće; kuća do kuće; kuća do kuće; kuća do kuće; kuća do kuće.
Sve i jedna obnovljene iza Domovinskog rata.
Sve i jedna prazna.
Svaka od njih samuje na golemoj i plodnoj slavonskoj okućnici.
Sve i jedna ograđene lijepim metalnim ogradama.
Samo da ih je svježe obojiti.
Uz jednu kuću orah.
Uz drugu kuću orah i dvije šljive.
Uz treću kuću trešnja i višnja.
Sve već napupale.
Uz jednu kuću čak i pušnica.
Zidana.
Čitava.
Uz svaku kuću bunar.
U nijednoj kući čovjek.
&
-Ženo iz podruma!
Zašto živiš u Zagrebu?
Što će Zagreb Tebi?
I što ćeš Ti Zagrebu?
&
Sa tih 500,00 kn koliko zaradiš čisteći stepenice, možeš iznajmiti svaku od ovih kuća kraj kojih ja prolazim.
A onda, s vremenom je i kupiti.
Jer, ovdje za branje jagoda plaćaju 500,00 kn
Dnevno, ne mjesečno.
Plus gablec i prijevoz.
&
Kakva pomoć?
Zašto pomoć?
Od koga pomoć?
&
Možda ni svaka pomoć nije pomoć.
Nego tek medvjeđa usluga.
Neka sama shvati.
Neka sama odvagne.
Neka sama odluči.
&
Uostalom, koliko god grubo i bešćutno zvučalo,povijest svjedoči da su glad i siromaštvo preseljavali ljude u sitije krajeve.