Čim su se razišli gosti sa krstitki, „prijeđe“ mali Ante preko ceste donijeti kolača i dobar komad torte meni, njegovoj prvoj susjedi.
Ni dva dana iza toga, prijeđe cestu i njegov tata, sa punom vrećicom svježe nabranih varganja.
&
Cestu prelazimo stalno.
Nekad prenoseći flance, nekad sa tanjurom kolača, nekad sa posudicom kuhanog jela.
Sve mi ovdje imamo.
Što nemamo, ima susjed preko puta.
A što ima jedan, imaju svi.
Tako se živi na selu.
&
A u neka davna vremena( nekom davnija, nekom manje davna), svi smo se selili u grad.
I ja.
A čujte, što rekla davno moja mama, selo je selo, a grad je ipak grad.
Kaj ne?
&
U gradu su zujali usisavači.
Slavine blistale od čistoće.
Bašča, ako se uopće ikad i spominjala, zvala se“vrt“.
Pazili smo da pri govoru ne ispuštamo samoglasnike;
da govorimo književno.
Učlanili smo se u knjižnice i čitaonice.
Subotom smo išli na tržnicu.
U gradu se ne kaže ni plac, ni pijaca.
Što god?!
Tamo smo nadmeno i nadmoćno prebirali povrće.
A onda se tramvajem vraćali u stan ,koji smo kupili na kredit za cijeli život.
Tramvaj je onda bio pojam.
&
Plaća se zvala „osobni dohodak“.
Bila je mala, ali redovna.
I nisi se morao bojati da će ti isključiti struju.
Ali si struju morao šparati.
I struju, i vodu, i sve što se moglo jer,...dok platiš kredit, od „osobnog dohotka“ ostane tek toliko da kupiš gorivo i odeš kod svojih na to mrsko, blatno selo, makar po povrće, ako već ne daju mesa.
A uz sve to, moralo se i na more.
Crklo, puklo, moralo se jer,...nećeš ti valjda biti gori od ostalih.
More prisjedne još dok si na moru.
Sve skupo, djeca traže.
Trebalo bi i nekih suvenira kupiti.
Ma užas.
A već idući mjesec registracija. Tehnički.
Opet užas.
&
Kad sam ja doselila u grad, nitko od susjeda iza zatvorenih vrata i zaključanih haustora nije izašao da nam poželi dobrodošlicu.
Nitko nije , makar nazvao da pita treba li nam što, makar za prvu ruku, dok ne spojimo peć i priključimo vodu.
Ne znam da l' znaju da sam odselila.
Nisam se ni ja javila.
A i kako bih kad je sve zaključano.
&
Kokoši kokodaču.
Pijetao kukuriče.
Patke gaču.
Tu ne treba novčanika.
Čaj raste na livadi.
I kamilica.
I kadulja.
I menta.
Nisu upakovani, ali,...ne znaš koji više miriši.
Tržnica je u vrtu, ako baš hoćete književno.
Mesnica u svinjcu, kokošinjcu, tko već što ima i što voli.
A ljudi po vani.
Po baščama, po livadama, po voćnjacima.
Svi se vide, svi nešto jedni drugima dovikuju.
&
Tramvaja nema.
Automobili su rijetki.
&
Svega ovdje ima.
Samo je puno, puno, puno praznih kuća.