Povratak

Višnje



(Ovogodišnje višnje bere  naša Helena.
Priča iz arhive)

Ljudi na selu tamo vole i biti.
 Spokojni su i zadovoljni na tim svojim livadama i njivama.
Sve dok im u kuću ne dođe netko iz grada.
 Onda se uspletu i postide što su tu gdje su.
 I,...baš k'o za vraga, kao da baš tada uzlete u zrak sve okolne muhe, ne libeći se čovjeku ni na nos sjesti.
 I baš kad netko iz grada dođe, uzsmrdi  se i đubrište. K'o za inat. 
Ljudi iz grada „osjete krv“, pa iz vratiju automobila uzmu neku kupovnu krpu i još malo, onako dok pričaju sa seljakom, zaglancaju  automobil sa kojim su došli.
 Ma bilo gdje, samo nek par puta pređu tom specijalnom krpom, da se i ona vidi; tako specijalna.
 Ne poderu oni ispranu plahtu kao ljudi sa sela, već lijepo kupe krpu.
 Specijalnu.
 I kupovnu.
I tada mogu odnijeti pola sela.
 Ha! I treba im.
 Jer,...ovaj tu uglancani  (automobil) je sve što oni imaju.
 I u kući i oko kuće.
 A on ne rodi. Ni s proljeća, ni s jeseni.
 Samo dobro troši.
                                                         & 
Dolazio k nama tako iz grada jedan gospo'n Boško.
 Zašto?, ne znam.
 Bio on neki činovnik negdje u općini.  
Uvijek baš prolazio kraj nas, pa da se ne naljutimo.
A joj, kukala mu majka.
 Kako bi se naljutili.
 Da se svatko od nas po dva puta mogao raspoloviti, ne bi bilo dosta ni ruku, ni nogu za sav posao koji nas je u danu čekao.
                                                          & 
Baš kao i sada, rudile višnje kad se u dvorište zavezao gospo'n Boško.
 Baš prolazio kraj nas, pa baš vidio našu višnju..., a njega baš žena napada da bi pravila sok od višanja..., pa on njoj rekao da će baš pitati nas....
Ma nije on pravo ni iz auta izašao, dojurili mi sva'ko sa svog kraja imanja, pobacali, tko motiku, tko kosu, pa polet' u dvorište jer je došao gospo'n Boško. 
– K'o da ga dugo nismo vidjeli, mrmljao je putem moj svekar. 
- Ma kako ne, samo Vi dođite!, uglas ćemo svi. (Moj svekar dosta tiše).
- Nek dođe i Vaša Gospica, da i nju upoznamo !“, doda moja svekrva tako umilnim glasom kakvog ja, kao njena snaha, i to dugogodišnja, još nisam čula.
                                                                &
I stvarno!
Za dan, dva, (mi opet crveni, prašni, znojni i već umorni od posla), kad evo gospd'n Boška.
 Poveo i svoju Gospicu.
Mi opet, polet' svatko sa svog kraja....(Moj svekar puno sporije).
A Gospica i ne gleda u nas.
 Zavukla glavu u gepek, pa vadi vane: vadi, vadi, vadi....jednu svjetloplavu, dublju; onako,....kao za kiseljenje kupusa; jednu crvenu, četvrtastu, kao dječje koritašce; jedna bila ovalna i plava. I na kraju nekoliko plastičnih kanti raznih veličina i boja.
Pa brali, pa  brali, pa brali.
 Već se skoro i zanoćilo.
 Najprije one do kojih se lakše dođe.
 Njih brala Gospica (nije nam se predstavila, niti rekla svoje ime, niti se sa nama upoznala; bila u gepeku, vadila vane).
Gospo'n Boško se zavukao u  krošnju.
Najprije  nas tražio kišobran, da privuče grane.
 Ja mu donijela.
 Onda  od  moje svekrve tražio grablje, da privuče i one dalje, jače grane. 
– Izvol'te, gospd'n Boško.
 Sad ću ja skuhati kavu, da se Vaša Gospica malo odmori.
Gospica šuti.
                                                              &
Pobrali oni tako sve do zadnje višnje, al' vane nisu bile pune.
 Pa ipak smo mi imali samo tu jednu, jedinu višnju.
 Gospica nije htjela kavu jer joj je bilo vruće i jer te muhe lete svud naokolo.
 Al' uzela smrznuto pile, litru rakije, vrećicu očišćenih oraha, trideset komada domaćih jaja (mojoj svekrvi baš bilo jako žao što nije imala domaćih rezanaca makar za jedamput skuhati; baš je juče zadnje potrošila).
 U onu crvenu vanu što izgleda kao koritašce za dijete  natrpali krumpira i luka, a onda mene svekrva poslala da iz podruma donesem još par tegli domaćeg šljivovog pekmeza jer je nema dugo gospo'n Boško baš pričao kako njegova Gospica baš voli taj domaći pekmez.
 Joj da, još jabuka u dvije plastične kante. 
Onda oni otišli i odnijeli sve naše višnje i sve ovo što sam naprijed  napisala.
 A nama ostali neogrnuti krumpiri.
 Svekar do mrklog mraka galamio na svekrvu (ja je, bome, nisam branila) i rekao da, ako samo još jednom vidi u dvorištu tog Boška, s onom njegovom ili bez nje, da će strpati svekrvu  u jedno poveće bure i dati im da nju odvezu.
                                                                &
Ja izvirivala svaki dan ne bi l' došao  gospo'n Boško.
 Moj svekar  bio čovjek od riječi i što kaže to i napravi.
 A baš smo imali i poveće plastično bure u koje inače kupimo šljive.
No, nabrzo došao rat, pa više nikad nismo vidjeli ni gospod'na Boška, ni njegovu Gospicu.
 Granata srušila višnju, pa na kraju ostala samo moja svekrva. 
 A šta ć'mo?! 

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.