( Đuku Slavonca, kojeg smo sami osmislili i izradili, kao i sve ostale Ladica suvenire, možete pogledati,
Rođaka ujutro već nije bilo.
On ustaje u četiri.
Onda se skoro sat vremena vozi podzemnom.
Onda ih kupe u autobuse od firme i voze na“bauštelu“.
Vraća se na isti način(samo obrnuto), oko 9 uveče.
I tako svaki dan.
Osim nedjelje.
Nedjeljom radi drugo.
Nekad nešto.
Kad ga tko pozove.
Nekad oblači mrtvace.
Nekad cijepa drva.
Nekad čisti snijeg.
Nekad kosi tuđa dvorišta.
Kod N'jemca bar posla ima.
Samo ako hoćeš raditi.
&
-Slušaj, ženo, reče Miš Marko, dok su ispijali prvu jutarnju kavu.
Onu najslađu, ali i najdulju.
Ja idem u grad tražit nama stan, a možda naleti i kakav posao, a ti skuhaj nešto doveče, dok dođe Rođak.
Možda nam se smiluje da ostanemo još koji dan.
Vidio sam da ima neku špajzicu, možda nađeš nešto u njoj za kuhanje.
&
Mišica posluša.
Čak našla komad slanine.
One debele, bijele, pa k'o, čak joj se činilo da su mu to oni dali kad je bio zadnji put kod njih.
&
Prošao dan.
S večeri došao Miš Marko.
Bez stana, ali i bez posla.
N'jemac traži samo školovane.
&
Gotovo u noć došao i Rođak.
Ljut k'o pas.
Još s vrata.
-Šta se to peklo, zagrmi Rođak?!
I zašto?!,zagrmi opet Rođak.
Sada još jače.
&
-Pa za tebe, uplašeno će Mišica.
Da kad umoran dođeš.
&
-Ja kad umoran dođem, sad je već urlao Rođak, ja odmah legnem.
Jer sutra rano ustajem.
Jer radim.
A tamo gdje radim, tamo i jedem.
A ti, jes' naš'o kaki pos'o?!?!?!
-Nisam, uplašeno će Marko.
Traže samo školovane.
-Ma traže oni i neškolovane!!!!!
Samo treba pitat' !
Je s' bio na groblju?, oštro će Rođak.
-Nisam.
Pa šta bih ja na groblju?
-Šta bi, šta bi.
Rake kopat.
Ne'š valjda pjevane mise držat.
Ja ću tebi sutra naći pos'o jer,.....ako se tebe bude čekalo, ostat ćete vi kod mene do Uskrsa, a nećete imati ni za jednog čokoladnog zeca.
A kamoli za dva.
&
Rođak se opet okrene na lijevi bok i zahrče, a ono dvoje gledaju u tu prženu slaninu.
Gladni k'o psi, al' sve ne znaju bi li smjeli.
Onda se nekako očima dogovore, sve da Rođaka ne probude, da će ju pojesti.
-Pa vidiš, tiho će Miš Marko svojoj ženi.
Sam je rekao da jede gdje i radi.
Onda njih dvoje, k'o dva miša, polako pogrickaju tu slaninu.
Kad je već bila ispečena.
Oboje baš bili sretni.
Lijepo se najeli, a sutra će Rođak Marku naći posao.
-Onda smo mi na konju, prošapće tiho Miš Marko i prebaci prvu lijevu nogu preko svoje žene.
I tako zaspaše.