Sutradan Rođak opet ustao u četiri.
Najprije otišao na podzemnu, onda će na autobus od firme, pa na „bauštelu“.
Kod N'jemca je sve razrađeno.
-Zato i jesu bogati, govorio je Rođak dok se ujutro oblačio za posao.
&
I ovi naši ustali u četiri.
K'o Rođak.
Mišica jedva čekala da vidi podzemnu.
Al' oni nisu morali na podzemnu.
Samo na autobus.
Rođak im rekao koji broj i na kojoj strani da ga čekaju.
&
-Za prijatelje, Marko Slavonac, reče Miš Marko i pruži ruku svom budućem šefu.
Ovaj ga samo oštro pogleda i tutnu mu lopatu.
Pa onda rukom pokaza na lijevi kraj groblja, gdje je trebalo kopati rake.
-Sechs Stuck taglich.Jeder.
(Šest komada dnevno.Svaki.)
&
-Bit će nas šest, reče Miš Marko kad su došli do obilježenih raka.
-Ma, mislim da ga nisi dobro razumio.
Ne razumijem baš ni ja, ali mi se po gestikulaciji učinilo da moramo iskopati šest.
-Šta šest?
-Pa raka.
-Ma,šta bilo.
Kako bismo nas dvoje mogli iskopati šest raka?!
-Al' čini mi se da je rekao svatko po šest.
„Jeder“! To sam čula na televiziji.
Značilo bi : svaki.
-Ma ti si , ženo, luda.
Nas dvoje dvanaest raka?
U jedan dan?
Pa toliko ih danas neće ni umrijeti.
&
Bilo kako bilo,kad su došli skroz blizu, nađoše dvanaest obilježenih raka.
Pa sad, kako im volja.
Svaki po šest ili njih dvoje ukupno dvanaest.
&
N'jemac precizan.
Što bi rek'o Rođak.
&
Negdje oko osam uveče iskopali oni te obilježene rake i skoro u njima i ostali.
Onda krenuli kući.
Sjeli na pravi autobus, ali sa krive strane ulice,pa se onako mrtvi umorni vozili do zadnje stanice na toj liniji.
Pa onda nazad, do svoje stanice i Rođakovog stana.
Nikoga ne možeš pitati.
Nitko te ne razumije.
&
Kad došli kući, Rođak već spavao na lijevom boku.
I hrkao.
Njih dvoje se doslovno skljokaše na svoja mjesta.
Miš Marko nije prebacio prvu lijevu nožicu preko svoje žene.