Povratak

MOJI SVATOVI-treći dio



Našu Julkicu sa gornje slike, kao i ostale Ladica suvenire,
možete pogledati, izabrati i kupiti na našoj prodajnoj stranici 
https://www.ladica-poslovni-pokloni.com/

No, nije ni moja mama baš bila od juče.

 Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „ , pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju Ta, Ta , Ta jedna vrijeđati.

 I još u njenoj kući.
&
Mačeve ukrstiše vrlo brzo.

 Oko moje vjenčane haljine.

 Al' ne onakve kakvu je imala Pepeljiga: bogate, strukirane, pune ukrasa i nabora o kakvoj sam sanjala od djetinjstva.
Ma kakavi!

 Radilo se o bilo kakvoj haljini. 

Samo da je bijela.

 Oko toga su se obje složile.

 Jer,...što bi rekli ljudi;zna se tko nije u bijelom.
&
Moja mama je rekla kako mi zaručnik treba kupiti vjenčanicu.

 Ili ti njegovi.
Moja je buduća svekrva pitala od kuda joj to i gdje je to ikada čula.
Moja mama je rekla da je tako u kraju iz kojeg ona potiče.
Onda je moja buduća svekrva rekla da ona i ne zna iz kojeg kraja moja mama potiče, ali da je vala to ni ne zanima, da u ovom kraju nije tako, da njoj ne pada na pamet kupovati mi vjenčanu haljinu, da oni za te svatove bome imaju i prečeg troška od mene i moje haljine i na kraju, kad je moja mama već zapela, a znala je ona da će sa mojom mamom biti problema, i svi su joj to govorili, može ona meni kupiti tu prokletu vjenčanicu, ali neka onda moja mama kupi njenom sinu vjenčano odijelo.
Pa smo kvit.

                                                                       &
Moja mama, koja isto nije bila od juče je rekla da nije ona spala na to da joj drugi za njeno dijete kupuju  haljinu, i da kad me mogla roditi, othraniti, a bome i otškolovati, i to krvavo, da mi može kupiti i tu nesretnu vjenčanicu i da će je ići kupiti iz ovih stopa i neka ne misli ona (prija) da oni (moji) nemaju novaca, već je to bio običaj, a običaje se mora poštivati, pogotovo kad su iz kraja odakle potičeš i da kada bi sada moja svekrva  i htjela kupiti meni vjenčanicu, pa da je i zlatna, moja mama joj to ne bi dopustila i ne bi je primila i ne bi meni dozvolila ni da joj se približim, a kamoli da je obučem.

                                                                          &
-Samo da znate, prijo, i meni su svi rekli da ću se uz vas krvi svoje napiti dok obavimo te svatove.
-Ma tko je to rekao?, skoči moja buduća svekrva.
- Nije bitno tko kaže, nego što kaže, na brzinu  izvrne moja uzrujana mama staru narodnu poslovicu i doda: a bome su i pravo rekli! 

                                                                       &

- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket , reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine.

-Znate, prijo, ovdje je to običaj.

                                                                         & 
- Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaji poštivati, odvrati moja mama. Ako sam je mogla roditi, othraniti, otškolovati, i to bome krvavo, ako  joj sad moram kupiti i vjenčanicu, mogu joj, vala, kupiti i taj pišljivi puket.

 Mogu tri.

 Pet ako treba.

 Lako puket.

                                                                            &
- Ma dobro, ubaci se pomirljivo moj tata (onaj što prevoli kad je pohanje krvavo oko kostiju), nek kupi prija puket.

 To je stvarno po svim običajima dečkov red.

                                                                          &
- Nije to, prijane, što je red, reče umilno moja buduća svekrva, sva zadovoljna što je njen budući prijan, inače krasan čovjek, vidi se po svemu, prešao na njenu stranu.

 Znate, prijane, ja u susjednom gradu imam rodicu, koja je cvjećarka.

 Ona ima veliku cvjećarnu.

 Tamo, znate, baš kod robne kuće.

 Ma odmah  iza  semafora.

 Pa sam u nju sigurna.

 Nebi ona meni kako god.

 Znate, prijane, ja i njena mama smo iz istog mjesta.

 Zajedno smo i djevovale.

 Dobro, ja sam imala puno više udvarača od nje, ali sam je svakud vodila sa sobom.

 Pa je l'te, prijane, lako će netko trknut autom po taj puket.
&

Dobro, pomislila sam u sebi ,da me nitko ne čuje.

 Haljina baš i nije neka (ni nabora, ni mašnica, ni strukirana, samo bijela, ali je moja mama rekla neka budem zadovoljna i sa takvom jer sad oni , ona i moj tata, uz toliki trošak moraju meni kupovati još i tu nesretnu haljinu), ali ako mi ta rodica moje buduće svekrve složi krasan puket, a sigurno hoće jer je njena mama iz istog kraja kao i moja buduća svekrva i jer ju je moja svekrva svakud vodila i dok su zajedno djevovale, to će znatno podići tu haljinu koju će mi, bar kako je suditi po zadnjim dogovorima, kupiti moja mama i sa kojom trebam biti zadovoljna jer  moji uz sve troškove sad moraju kupiti i tu nesretnu haljinu.,


(NASTAVIT ĆE SE)

  

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.