Krizma  ili  sveta potvrda je izuzetno  važan  vjerski  sakrament . On, bar po mom mišljenju,  ima dva jednako važna značenja: 1. Njime Crkva krizmaniku priznaje vjersku punoljetnost. 2. To je, za razliku od krštenja  koje uglavnom  svi doživimo  kao mala djeca  ubrzo nakon rođenja, sakrament kojemu pristupamo s punom svješću i razumjevanjem. Stoga, kada Vas netko pozove na svoju  krizmu ili krizmu svog djeteta, gledajte već tekstom čestitke  uveličati  taj dan, čestitati  mladom  krizmaniku na njegovoj odluci da  od Crkve zatraži ovaj sakrament. 

Nastojte da  Vaša  čestitka ne bude samo formalna, da ne bude kao sve ostale, da se po nečem razlikuje od ostalih i da nađe svoje mjesto u albumu njegovih uspomena. I to sve ne samo zbog toga da Vaša čestitka ne završi u košu, nego da njome mlado biće pripremite za život, ali i da ga rasteretite straha od života i problema.
Stoga je zgodno posegnuti za Biblijom. U njoj  niti jedan redak ne bi bilo greška prepisati.
Evo jedne  svete pričice kojoj naprijed možete samo dodati  ime Vašeg  krizmanika, a na kraju Vaše ime. Bit će to tekst  čestitke potpuno drugačiji  od ostalih. Zanimljiv  je i poučan. Ako  se i Vama  svidi  kako se meni sviđa, IMATE   TEKST.

                                               &&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&

 Velik je  i  važan  Tvoj  današnji  dan  i  veselimo  se  što  smo   s  Tobom.  Danas ćeš   svojom  voljom  i odlukom  pristupiti oltaru  tražeći  sakrament  krizme i tako pokazati  dragom  Bogu i svima nama da si  odlučila ići  putem  vjere. I mi idemo tim putem godinama. Nije  on uvijek  ni  ravan ni lak. Nekad se i spotaknemo o kakav  kamen na putu; ponekad, bome i koljena razbijemo na njemu. Ne znamo zašto, ali znamo da dragi Bog koji nas na tom putu  prati to zna. I idemo dalje. S vjerom  u Boga i s Bogom. Na tom putu svaki čovjek  nosi  svoj  križ. Sve do Raja. Tako ćeš i Ti , pa ćemo Ti zato ispričati jednu malu priču o tome :
Putem prema Raju ( a bio to široki put ) išlo jako puno ljudi. I, svaki  nosio  svoj  križ.  Svima on ( mislim  križ ) bio težak, pa su ga putem  svakako  namještali  na ramenima da im bude lakši, da ih manje žulja .
No  svi znali  da im dragi Bog baš  takav križ namijenio, pa ga  skrušeno  nosili, znajući  u svojoj vjeri  da  Bog zna  zašto je baš taj križ dao svakome od njih. Ali, jedan čovjek  pomisli da zna bolje od Boga. On  uzme pilu pa najprije skrati križ. „Oho, sada je već puno lakši“, kaže  on  i nastavi  hodati.  Sad on hodao puno brže i lakše od ostalih. Onda pomisli: “Pa što mi ne bi bilo još lakše? „Onda lijepo  prepili  križ  tako da mu bude upola tanji. “ Oho, krasno, sad se već može i potrčati putem. Trčkao  on tako sa tim, sada i kraćim i tanjim križem i sve se  smijuljio  ostalim ljudima koji su teško nosili svoje križeve. I tako on lagano  i bez tereta  došao do Raja.  A tamo Sveti  Petar.  Čeka  ljude da  im otvori vrata  raja. Ali, vidi ti ovo!? Između  zemlje i raja duboki  kanal . “Ne bojte se , ljudi“, kaže S. Petar: “Samo polako! Neka  svatko  položi  svoj  križ preko provalije. Svaki  je  križ dovoljno i dugačak , i širok i jak pa svaki čovjek može  preko njega  ući u Raj. I tako , prilazili ljudi, polagali svaki svoj križ  preko  provalije  i uz pomoć Sv. Petra prelazili provaliju i ulazili u Raj. Ostao samo onaj čovjek što je  kratio  i  tanjio  svoj  križ. Njegov  križ  nije  dokučio Raja. Bio prekratak.
Eto  Tea! Nastavi  svojim  putem  vjere!  Neka Te prati božji  blagoslov. Ako se spotakneš, ne boj se . Bog  zna  zašto Ti je stavio taj kamičak na put  i  Bog će Ti pomoći  i  da ustaneš  i da  kreneš  dalje. Samo  mu  vjeruj  i u Tvom će  životu  biti  toliko  sreće  koliko  je  danas  palo  kapi  kiše. I još malo, malo više! (ova rečenica ide samo ako je taj dan padala kiša)

Dragi moj ( ili moja).............napisati ime krizmanika......

Sretni smo i ponosni što smo i mi pozvani na Tvoju krizmu. Veliki je to i važan događaj u Tvom životu.
Uz poklon, koji će Te sjećati na današnji dan, darujemo Ti i jednu priču. Pamti je, nikad je ne zaboravi i.... sjeti je se kad god Ti se učini da Ti je život težak.
                                    & & & & & & & & & &
Živio na svijetu jedan jako pobožan Čovjek. Klanjao se dragom Bogu i molio mu se i ujutro: za dobar dan; i uveče: za dobar san. Nedjeljom redovno išao na svetu misu, primao svetu pričest, ispovijedao svoje grijehe, kajao se za njih i od dragog Boga tražio oprost.
Bog volio i prevolio tog Čovjeka; bdio nad njim i pomagao mu u životu.
No, jedne večeri, Čovjek zaboravi ugasiti svijeću u staji, pa se staja zapali.
Čim to sa neba ugleda dragi Bog, posla vjetar da svojom snagom otvori vrata staje, da bi životinje mogle izaći.
- Kišo, 'ajde i ti brzo pomozi, da siromahu ne izgori kuća, zapovijedi  Bog i posla kišu da se izlije na zapaljenu staju.
I bilo tako. Vjetar otvorio vrata staje, kiša ugasila požar na staji, pa kuća bila spašena.
No, Čovjek time ne bijaše zadovoljan. Stao pred izgorenu staju, pogledao u  nebo, pa stade proklinjati i psovati Boga.
- Gdje si sad kad sam ovoliko postradao?!, vikao Čovjek prema nebu.
Cijeli ti se život molim, a ti meni ovako?! Kad mi je god u životu  bilo najteže, tebe nema. Zaboravio si na siromaha.
 - Nisam, reče blago i sućutno dragi Bog i siđe k Čovjeku s neba.
 – Kako nisi?, u čudu će Čovjek, koji do sada nikada nije vidio Boga. Da me nisi zaboravio, ne bi mi staja izgorjela.
- Nije se požar odmah vidio. A, čim sam ga ugledao, poslao sam vjetar da otvori vrata; da ti ne izgore konji i krave! Poslao sam i kišu; da ti se požar sa staje ne proširi na kuću.
– Ne vjerujem ja tebi više ni jedne, jedine riječi i znam da te nikad nema uz mene kada te trebam. Džabe sam ti se molio!, ljutito će  Čovjek.
- Čovječe, ne griješi duše, blago će Bog, obgrlivši ramena ljutog i nesretnog Čovjeka. Zagledaj se u onu mrku planinu! Na njoj ću ti pokazati  tvoju životnu stazu, pa ćeš vidjeti da sam te u stopu pratio cijeli tvoj život.
Čovjek se zagleda i stvarno vidje svoju životnu stazu: otisak čovječjih stopala, pa kraj njih otisak Božjih stopala; čovječjih, Božjih; čovječjih; Božjih, čovječjih; Božjih.....
- Aha, ljuto će Čovjek. Vidi! Tu si me napustio! Vidiš! Na stazi su samo dva stopala. I to....,vidi koliko dugo!
- Nisam te napustio!, strpljivo i blago će dragi Bog. Ova dva stopala su moja stopala, a ne tvoja . Tebi je bilo teško, pa sam te ja nosio, reče Bog.
Kad to čuo i vidio, pade Čovjek na koljena i stade od Boga moliti oprost za svoju nevjeru.
- Oprošteno ti je; nisam ja, nastavi dragi Bog, došao Tebe kažnjavati. Sišao sam s neba k tebi da te utješim i ohrabrim. I da ti kažem da se ne bojiš života jer sam ja uvijek uz tebe.
                                  & & & & & & & & & &
Rasplamsa se opet vjera u Čovjekovoj duši. Iz vjere se vine nova nada i nova životna radost. Zasuče Čovjek rukave, pozove  u pomoć i svoje prijatelje, pa uz Božju pomoć za tili čas poprave staju .
-Hvala ti, dragi moj , Bože, za pomoć u današnjem danu. Molim ti se da i dalje koračaš uz mene kroz cijeli moj život.
I bilo tako. Čovjek vjerovao i molio. Bog sa neba slijedio svaki njegov korak. Kad životna  provalija bila prevelika za Čovjeka, Bog ga podiže na svoja  ramena i prenese ga preko svakog ponora.
                               & & & & & & & & & &
Tako i Ti, dragi moj ( ili moja).....napisati ime krizmanika!
Sretno koračaj svojim životom. Na toj stazi pratit će Te dragi Bog, čak i onda kada ga ne budeš vidio.
                                                   Tvoj( ili Tvoja
                                    .............(upisati ime osobe koja daje čestitku)