26. svibnja 2010. godine

Kako   se   pišu   posmrtni   govori 

Ne ljutite se ako je baš Vas zapalo pisati posmrtni govor preminulom kolegi.
Šta bi on sad jadan dao da su uloge obrnute. Napisao bi Vam posmrtni roman, a ne samo neki pišljivi govor.
No hajde, pomoći ću Vam.
Najprije ga se malo prisjetite. Što mu je bilo loše, a što dobro. Lošeg se treba prisjetiti samo da se i teoretski eliminira; da ni slučajno ne uđe u tekst govora. Jer,....posmrtni govor služi za utjehu tužnoj familiji. Što se preminulog tiče, njemu biste u brk mogli sasuti kako je cijeli život  proživio na tuđim rundama i,....kako nitko nikada njegovog pića nije popio. On se sigurno sada ne bi naljutio. No, ne možete to u posmrtnom govoru. A nemate ni razloga. Ako, vala,  do sada niste popili njegova pića, sada Vam ga sigurno neće platiti.
Stoga, kod pisanja posmrtnog govora treba misliti samo na njegovu rodbinu, kojoj je i taj govor dio oproštaja s njim.
Ne navodite podatke i datume. To je svima dosadno. Ne pišite preopširno i predugačko; mislite na one koji će na groblju morati stajati u tko zna kakvim cipelama: novim, koje žuljaju, starim u koje svi gledaju, šupljim, dok pada kiša, prezatvorenim, dok  zemlja gori od vrućine.
Dobro baš; što se mora napisati, mora. No, svi znaju da se siromah rodio. Da se nije rodio, ne bi ga sada sahranjivali. A kad se rodio sada više niti je važno, niti zanima koga od ovih što stoje na groblju u tko zna kakvim cipelama.
Dakle, posvetite se pokojnikovim vrlinama. Gledajte da ni jednu ne zaboravite. Ako ih je premalo, nešto malo dodajte. Ali oprezno! Jako oprezno!!! Ako za života nikom piće nije platio, ne možete dodati kako njegovoj velikodušnosti nije bilo kraja.
E sad kad ste obradili vrline, nastavite sa pitanjem tko će sada  to, kad siromaha više nema, raditi za nas žive.
Ako nastane lelek među tužnom rodbinom, petica iz posmrtnog govora. I,....neka Vas pri tome ne peče savjest. Pokojnikovoj rodbini je upravo to trebalo. I Vi ste im to dali.
To je kao limena glazba na sahranama.  Kad bi ona zasvirala, plakali bi i oni koji pokojnika nisu poznavali, već su došli radi reda jer su prijatelji od pokojnikovih prijatelja.
Eto, tako se pišu posmrtni govori!

Primjer   posmrtnog   govora

D R A G I        N A Š   ................( ime preminulog ) !
 Sa  prevelikim  bolom  smo  se danas  okupili na ovom tužnom mjestu . Kad smo nedavno , zajedno s Tobom, ispraćali našeg ................(.napisati   ime  posljednje osobe  koja je imala sahranu prije osobe za čiju sahranu sada pišete posmrtni govor) , nismo ni pomišljali da ćeš nas Ti tako brzo okupiti na ovom istom  mjestu.
Rekao si  nam da si bolestan. Ali,....nismo  željeli  vjerovati da je Tvoja bolest  bila tako  zla i da će biti tako brza.
Rekao si Ti nama koliko puta .........( pa sad napisati nekoliko ,ili čestih poštapalica koje je koristio preminuli, ili pak  nekoliko  njegovih priča, stavova; nešto što je za njega svakako bilo znakovito, po čemu je bio prepoznatljiv)........

Ali, ovoga puta se nisi sa nama šalio. Nisi se vratio .
Iako smo odrasli ljudi, ne možemo vjerovati. I ne možemo podnijeti.
Još smo prežalosni zbog smrti.........( opet napisati ime ili imena nedavno preminulih; koji su preminuli prije ovoga čovjeka kojem pišete posmrtni govor)................, a sad nam i Ti ode.

                                           & & & & & & & & & &
Dragi naš............( ime pokojnog)...................
Tko će sada kad tebe nema..............( pa sad malo razmislite  gdje će preminuli  svima najviše nedostajati: npr, ako je bio lovac, onda napišite“ tko će sada sa nama ići u lov „, , ako je bio izvrstan glazbenik, onda u tom smislu itd...............)
Dragi naš.............( ime preminulog ).
Ostat ćeš u našim mislima, i našim srcima zauvijek. Neka ti je laka ova  hrvatska ( promijeniti ako je sahrana u nekoj drugoj državi )zemlja  u koju  danas polažemo Tvoje tijelo.
Svim  članovima Tvoje drage i tužne obitelji upućujemo iskrenu sućut.
                               Tvoji...........( pa npr. ime kolektiva u kojem je preminuli radio, ili udruge čiji je član bio)

Zaključak   za   pisanje   posmrtnih   govora 

E pa sad! Ako Vam to ne ide ni uz prednja uputstva, nemojte se ni laćati pisanja posmrtnih govora.
Lijepo se zahvalite na ukazanom povjerenju, pa nek taj nesretni govor napiše netko drugi.
Dragi Bog je pravedan. Svakom je dao samo jedan talent. Iako se Vama čini da ih imate barem nekoliko. Vjerujte, samo Vam se čini. To što ste  gradski čelnik i odličnik, još uvijek ne znači da znate i  da baš Vi trebate pisati posmrtni govor.
Tek radi Vaše provjere, ako pjevate u crkvenom  ili gradskom zboru,ili ako se amaterski bavite slikarstvom,  ostavite se i papira; i olovke; i govora. Sigurno kraj  pjevanja niste obdareni još i pisanjem. Time je obdaren netko drugi iako možda nije gradski čelnik i odličnik. Prepustite stoga govor njemu. Ne morate i na groblju biti najvažniji , najčelniji i najodličniji. Povucite se pošteno korak unazad.
Na tom poštenju bit će Vam zahvalan i pokojnik, a još puno više i svi oni živi koji su ga došli sahraniti. Jer, tko zna u kakvim cipelama stoje. A dok bi Vi sad obradili sve pokojnikove godine života, napravili pokoju digresiju, pa od digresije još jednu digresiju, pa se vratili na pokojnikovo predškolsko obrazovanje, još bi netko  od prisutnih  preminuo prije nego što bi sahranili siromaha zbog kojeg su se svi okupili.