Prošle nedjelje je bio jedan Uskrs. I donio nam nadu.

Ove nedjelje je drugi Uskrs. I donosi nam nadu.

Neka ih. Oba.

Jer,....nade nikad previše.

I,....izgleda da nam i dolazi jedino od Dragog Boga, bez obzira kada se Uskrs slavi.

On ne postavlja kamene temeljce.

Niti odustaje od započetih projekata.

Čak niti od nas. Bez obzira kakvi smo.

Dragi Bog ne pravi domjenke.

Ne provodi kampanje.

Ne radi analize.

A sve je savršeno i kako treba.

Iza zime dolazi proljeće. Grije nas sunce. Pupaju grane. Cvate cvijeće.

Poslije će doći ljeto. I žetve. I debeli hladovi.

Onda će dozreti grožđe i bit će jesen.

Pa, kada se već umorimo od svakog posla, počet će sniježiti. Rado ćemo opet naložiti vatru....

I, svake godine tako.

I sve to bez ministarstava, bez povjerenstava, bez sudova i sabornika.

Samo snagom dobrote i ljubavi prema nama ljudima.

Pa neka nam je onda svima sretan i ovaj Uskrs,