(Priča iz arhive)

Poklon traži tri stvari : najprije glavu; potom volju, a tek onda novčanik. Još prodavačica u trgovini skine sa njega cijenu, ako kažete da kupujete nekome za poklon. Ali,...sve ostalo na njemu ostane „ napisano“ . Da li si ga kupio sa voljom, ili samo zato što to i drugi rade. Da li si razmišljao o onome kome nosiš poklon. Da li si ga htio obradovati.

Nakon poratnog povratka u naše selo, gotovo me zagušila želja da u zapuštenom dvorištu sve opet kvoca, gače, kokodače, pijuče, mekeće, rokće. Prije rata smo imali svega. Mi, ali i oni oko nas. Tako smo rado i lako dohvaćali one veće i jače vrećice, spustili u nju pile; natočili litrenku rakije, pa sve to prekrili vrećicom očišćenih oraha. No, ne možeš sve i odjedamput kupiti.

- Strpi se!, govorio mi je muž. Nabavljat ćemo pomalo. A onda će se leći, janjiti, prasiti i u našem dvorištu.

Ubrzo išao i moj rođendan, pa ja, svojim najbližima hrabro rekla neka mi svatko kupi nešto živo, misleći na pile, patkicu, puricu. Jer, da će mi to biti najdraži poklon. U sebi sam odmah splanirala, ali to i prešutjela, kako ću im svakom u jesen, dati mesa od te životinje čije mi mlado donesu. I,...došao taj moj rođendan.

Nije da ga slavim, al' znam da će makar oni najbliži doći pa, reko', nek se i oni vide međusobno i nek onda svi dođu dok je jelo toplo. I eto: ispade slavlje. Zato sam se i usudila „naručiti“ poklone jer sam znala da ću uzvratiti, što bi rekla moja, sada već pokojna svekrva, „ bogovskim „ ručkom.

Stigli i ti moji rođendanski pokloni. U papirnatim ukrasnim vrećicama. Jedni donijeli donji veš. Kažu, malo bolji. Za ne daj, Bože, doktoru. Ma, da je i zlatni; željela sam pile; očekivala sam pile; naručila sam pile; molila sam pile. Malo i živo. (Moj je rođendan u proljeće). Koje bi do jeseni naraslo, pa bih ga podijelila sa onim tko ga je donio. Mislila sam. Planirala sam tako.

Drugi su donijeli vazu za cvijeće, uz komentar da to u kući uvijek treba. Treći su mi dali 100,00 kn jer oni ne znaju gdje se kupe te male životinje i jer...najbolje da si ja to sama kupim.

Skoro sam se ugušila od tuge. Pa kako baš nikome nije bilo stalo? Pa kako baš ničiji poklon nije bio da me obraduje? Da mi udovolji? Sa peći je mirisao moj „ bogovski „ ručak. Za svakog od njih sam skuhala baš ono što on voli i kako on voli.

Donji veš, iako malo bolji, odavno se poderao. U što sam potrošila 100,00 kn više i ne znam. Ostala je samo vaza na kojoj i danas „piše„ koliko sam nevažna onom tko ju je donio.

Sitefinity ASP.NET CMS