-Ako se meni nešto desi, uzmi Rezu. Ona je predobro stvorenje. Bit će dobra i tebi i djetetu, govorila je Marijina majka, kad su u porodu počeli problemi kojima seoska babica nije bila dorasla. I desilo se. Jedna je udahnula, druga je izdahnula. I tako Marija nikad nije vidjela svoju majku.

Kad mu dadoše zavežljaj sa djetetom, krene siroti čovjek kod te Reze. Nije je do tada ni primijetio u selu. Ni pravo znao čija je. Nit joj u kući ikad bio. Al', morao sahraniti svoju ženu. U njegovoj kući tih dana nije bilo ni vatre. Ni mlijeka. Ni živog stvora. 'Oćeš mi čuvati dijete? Moja žena umrla. I rekla mi nek tebi dam malu.

Reza samo ispruži ruke i od čovjeka preuze zavežljaj. Kad čovjek ode, grunuše joj suze na oči, a dijete još jače privije uz sebe. Ni Reza nikad svoje majke vidjela nije. I njena majka umrla pri porodu.

(Nastavit će se.)