Živeći tako tiho, mirno, uredno, vrijedno, sa vjerom u Boga, teta Barbara je pisala i pjesme. Kad'?, uz muža i četvero djece još i to, ne znam. Ali znam da su lijepe i da svaka ima poruku. Uvjerite se sami.

I S T I N A

Uskrs, to je divna nada, ako zakon živim sada. Ne daj, Bože, Juda biti pa taj Uskrs izgubiti. Sjetimo se svakog dana Isusovih teških rana. Al' granicu zloća ima, to je znano nama svima. Neka nitko nije Juda za bezvrijednih šaku škuda. Bolje biti i siromak, nego grijehu na domak. Grijeh ubija i sve ruši, stvara ranu našoj duši. Isus svakog stvora voli, pa sa križa oca moli. O moj Oče, oprosti im opačine, jer ne znaju što sad čine.

Ž I V J E L I        M I N I S T R A N T I

Kao anđeli bijeli Oko oltara su sjeli. Kad misa počne, oni se dižu, I tako sliku za slikom nižu. Jedan poslužuje, drugi čita, pa izgledaju tako k'o svečana svita. Ponosni su oni na ulogu svoju, To im je pomoć kroz život u boju. Kroz život će biti svega i svašta, Sa Isusom sve se lakše ispašta. Ostanite zato anđeli bijeli Da se sa vama crkva veseli. Ocu i majci svi ste vi dika A narodu svome radost velika. Ministranti vi ste dragi i mali Obećanje svoje crkvi ste dali. Ostanite vjerni kroz život cijeli Neka se sa vama svijet razveseli.

Eto, to je bila priča o teti Barbari, rođenoj sestri moje svekrve. I danas bih htjela ostati kod nje pet dana. Slušati kako brani baš svakog čovjeka. Gledati gdje su joj iznikle prve lukovice. Jesti kolače iz porculanskih tanjurića. Odmoriti se od života u spokoju koji ona širi oko sebe.