Mili moj!

Sretna nam godišnjica braka.

Trideset peta.

Ne plačem.

Znam da si moj i da me voliš.

I ja sam Tvoja.

I samo Tvoja.

I volim Te.

Samo Tebe.

I jedino Tebe.

Neizmjerno.

Bezgranično.

Do Neba.

Do Tebe.

Dodiruju se naši vjenčani prsteni na mojoj ruci.

„Dok nas smrt ne rastavi“-ponavljali smo za svećenikom, na današnji dan, prije trideset pet godina.

Isto je kišilo.

A svećenik nije znao da velike ljubavi smrt ne rastavlja.

Čekaj me!

Doći ću i donijeti naše vjenčano prstenje.

Srest ćemo se negdje na polovici Neba.