E da!

Ide zima.

Svima.

I velikim, ali i „malim ljudima“.

Pa smo mi počeli heklati dječje papučice.

(Već smo to radili za našu Helenicu, ali ona sad već „veeelika „djevojčica, pa smo to skoro i zaboravili.)

Pregledali internet uzduž i poprijeko.

Pa krenuli po uputstvima: mrtvim bodom isheklali „đon“, a potom iz njega „podizali“ štapiće sa jednim nametom.

Slatke su, nesporno, i one sa interneta i ove naše, sa gornje slike.

Ali nekako, preplitke su, preširoke (k'o balerinke).

A opet, kad naheklamo kakav kaišić, prestaju biti tako lijepe i tako slatke.

Bar se nama tako čini.

I onda našli.

Sve što prednjima nije valjalo, ovima valja.

I još,...a bome nije ni nevažno, daleko najlakši način heklanja.

Napravite lančić od samo pet očica i spojite ga u krug.

(Krug mora biti mali, da kroz njega ne piri na prste; hehe.)

Iz tog kruga pravite 12 štapića sa jednim nametom.

U trećem redu (I SAMO U TREĆEM REDU), povećajte broj očica tako da iz svake D R U G E očice prethodnog reda pravite po dva štapića sa jednim nametom.

Nakon toga se više ništa ne dodaje, ni ne širi, već se samo iz svakog štapića u prethodnom redu hekla jedan štapić.

Kada se obiđe cijeli krug, prvi i zadnji štapić u tom redu se spoje u jednu očicu.

Nakon petog reda se sve jednako hekla, ALI SE VIŠE ŠTAPIĆI NE SPAJAJU U JEDNU OČICU.

Isheklati tako (bez spajanja) još sedam redi.

(to gdje niste spajali će služiti da nožica obuje papučicu)

Nakon tih sedam redi, preklopite napola taj ravni, isheklani pravokutnik, koji je nastao kada ste prestali spajati redove u krug i sašite iglom.

To je sad zadnji dio papučice.

Nakon toga slijedi najljepši posao.

Ukrašavanje.

To,....kako tko voli i umije.

Požurite.

Već je za danas prognoziran snijeg.

Istina, u gorju.

Ali,...ipak snijeg.