No, nije ni moja mama baš bila od juče. Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „, pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju Ta, Ta, Ta jedna vrijeđati. I još u njenoj kući.

Mačeve ukrstiše vrlo brzo. Oko moje vjenčane haljine. Al' ne onakve kakvu je imala Pepeljiga: bogate, strukirane, pune ukrasa i nabora o kakvoj sam sanjala od djetinjstva. Ma kakavi! Radilo se o bilo kakvoj haljini. Samo da je bijela. Oko toga su se obje složile. Jer,...što bi rekli ljudi. Zna se tko nije u bijelom.

Moja mama je rekla kako mi zaručnik treba kupiti vjenčanicu. Ili ti njegovi.

Moja je buduća svekrva pitala od kuda joj to i gdje je to ikada čula.

Moja mama je rekla da je tako u kraju iz kojeg ona potiče.

Onda je moja buduća svekrva rekla da ona i ne zna iz kojeg kraja moja mama potiče, ali da je vala to ni ne zanima, da u ovom kraju nije tako, da njoj ne pada na pamet kupovati mi vjenčanu haljinu, da oni za te svatove bome imaju i prečeg troška od mene i moje haljine i na kraju, kad je moja mama već zapela, a znala je ona da će sa mojom mamom biti problema, i svi su joj to govorili, može ona meni kupiti tu prokletu vjenčanicu, ali neka onda moja mama kupi njenom sinu vjenčano odijelo. Pa smo kvit. I "gut"!

Moja mama, koja isto nije bila od juče je rekla da nije ona spala na to da joj drugi za njeno dijete kupuju haljinu, i da kad me mogla roditi, othraniti, a bome i otškolovati, i to krvavo, da mi može kupiti i tu nesretnu vjenčanicu i da će je ići kupiti iz ovih stopa i neka ne misli ona (prija) da oni (moji) nemaju novaca, već je to bio običaj, a običaje se mora poštivati, pogotovo kad su iz kraja odakle potičeš i da kada bi sada moja svekrva i htjela kupiti meni vjenčanicu, pa da je i zlatna, moja mama joj to ne bi dopustila i ne bi je primila i ne bi meni dozvolila ni da joj se približim, a kamoli da je obučem.

-Samo da znate, prijo, i meni su svi rekli da ću se uz vas krvi svoje napiti dok obavimo te svatove.

-Ma tko je to rekao?, skoči moja buduća svekrva.

- Nije bitno tko kaže, nego što kaže, na brzinu izvrne moja uzrujana mama staru narodnu poslovicu i doda: a bome su i pravo rekli!

(Nastavit će se. Naravno. Jaaako sam se željela udati za sina od moje buduće svekrve. I udala sam se. I bila sretna. Jaaako)